Sinoć smo uzduž i poprijeko prokrstarili širim centrom Nižnjeg Novgoroda i nismo sreli previše hrvatskih, ali ni danskih navijača. Uopće se ne osjeća atmosfera velike utakmice. Ulicama Nižnjeg vlada čudna tišina, tek tu i tamo se čuje pjesma zaostalih Argentinaca. U hrvatskom dresu vidjeli smo tek jednog, već starog poznanika, Gorana, koji je stigao u Rusiju iz Luksemburga, inače Zagrepčanina koji dugo živi u inozemstvu.
U iščekivanju Hrvata
''Ima nešto malo naših u gardu, ali nitko ne nosi dres. Eto, samo ja reklamiram Hrvatsku'', smije se Goran i priča da mu je u Nižnjem najljepše.
''Otpočetka sam na turniru, ali ovdje mi je nekako najugodnije'', kaže Goran koji je u centru Nižnjeg postao prava zvijezda, svako malo ga netko pozdravi i zove na cugu.
''Upoznao sam stvarno puno sjajnih ljudi, što domaćih ljudi, a što stranaca sa svih strana svijeta.''
Dok smo tako šetali i pričali, s terase jednog od brojnih lokala čuli smo glas: ''Konačno da sretnemo Hrvate'', dobacili su nam Janko i Jasenko iz Zagreba.
Uz njih je stajao muškarac latinoameričkog izgleda.
''Amerikanac, sad smo se upoznali'', kaže nam Janko.
''Darryl Chajon iz Clevelanda'', pruža nam ruku.
Amerikanac u Rusiji, a momčad SAD-a kod kuće.
''Užas, nismo se plasirali, a Panama je prošla. Kakav podbačaj, teško je opisati'', odgovara nam Darryl i otkriva da obožava nogomet. Kaže da je u Nižnji došao gledati Hrvatsku.
Prijatelj Stipe Miočića bodri Hrvatsku
''Vaša reprezentacija igra izvrstan nogomet, lijepo ih je gledati, izgledate dobro i atraktivno. Osobno volim Hrvate, imama nekoliko dobrih prijatelja u Americi koji su podrijetlom iz Hrvatske, jedan od njih je Stipe Miočić. Znao sam s njim zajedno trenirati i sparirati, ja se također bavim slobodnom borbom. Ne vjerujete? Evo, upravo se s njim dopisujem na mobitelu'', pokazao nam je i stvarno na zaslonu UFC-ov svjetski prvak u teškoj kategoriji.
Što je tema prepiske, ako se smije znati?
''Ništa posebno, malo diskutiramo o nogometu i kako teku pripreme za njegov meč s Cormierom. Stipe obožava Vatrene, gleda svaku utakmicu, on je pravi Hrvat i Amerikanac, to s ponosom ističe gdje god se pojavi'', priča nam Darryl.
Popili smo piće i svi zajedno krenuli dalje šetnicom. Nakon nekoliko koraka pristupili su nam animatori, mladić i djevojka u kostimima nama nepoznatih ruskih superjunaka.
''Hrvati, nudimo vam prijevoz luksuznom limuzinom u najpopularniju gradsku diskoteku. Tamo je prava ludnica, iskoriste priliku'', pokušali su nas nagovoriti.
Malo smo se nećkali, ali na kraju smo odbili ponudu, jer smo imali nešto drugo u planu, a i nismo bili baš raspoloženi za „brijanje sa suhim izbrijavanjem“, da parafraziramo Brixyja. Imamo iskustva, ovakve ponude na kraju jutra uvijek završe s dubokom rupom u ionako tankom novinarskom novčaniku.
Dečki iz Zagreba i Amerikanac prihvatili su poziv.
''Idemo vidjeti o čemu se radi'', dobacili su nam dok su sjedali u skupocjeni automobil, a mi smo uzvratili: ''Bit će skupo, ali slatko!''
Noćni život u Nižnjem
Nasmijali su se i odjurili u provod. Glavnina noćnog života u Nižnjem odvija se niže od glavne šetnice, ispod Kremlja, na dokovima Oke i Volge koje se baš tamo spajaju. Ni tamo nismo vidjeli nikoga u hrvatskom dresu, sreli smo tek dvojicu-trojicu Hrvata koji su nam se javili s terase jednog od brojnih restorana.
''Ljudi, pa ovdje je ludnica, nikada u životu nisam vidio ovoliko zgodnih žena'', otvorenih očiju i raširenih ruku pričao nam je Damir koji je stigao iz Osijeka.
''Ima tu još para Zagrepčana i Splićana, i to je uglavnom to. Naših nema, utakmica je za dva dana, malo me to brine. Koliko će uopće biti navijača?'', retorički se upitao i pogledao u nas da mu damo procjenu.
S obzirom na poplavu ulaznica koje nude Argentinci gdje god se okrenete, doista ostaje pitanje koliko hrvatskih navijača stiže na utakmicu. Nezahvalna procjena.
Sinoć je bilo još rano za reći, golema većina će ipak stići tijekom subote i u nedjelju ujutro. Barem se nadamo da će tako biti.
Čudi što nema ni Danaca, oni su barem oduvijek u velikom broju pratili svoju reprezentaciju gdje god je igrala, a sada ih ima samo u tragovima. Nedolazak danskih navijača teško da se može objasniti financijskim razlozima kao u slučaju Hrvata. Oni imaju puno bolji standard, imaju i jeftine letove, ni Rusija im uopće nije pretjerano skupa.
''Danskih navijača neće biti puno na stadionu, ovaj put su ostali doma. Nismo bili baš optimistični prije turnira, a ni pred utakmica s Hrvatskom nema nekog velikog optimizma. Prije je vladao veći zanos. Ne znam kako to objasniti, i nama je enigma što Danaca ima tako malo'', pričao nam je Lars iz Kopenhagena u dresu Eriksena, s kojim se upoznali u najpoznatijem karaoke baru u Nižnjem.
''Hrvatska je favorit, tu nema dileme, imate odličnu momčad, razbili ste Argentine, igrate možda i najbolji nogomet na turniru...''
Ali...
''U nogometu se nikad ne zna, nemamo baš zvijezda kao vi, ali nismo ni mi tako loši. Danska dugo nije izgubila, teško dajemo, ali još teže primamo golove. Protiv Francuske smo to pokazali. Vjerojatno će slična taktika biti i za Hrvatsku. Vidjet ćemo kako će se utakmica razvijati, ali mislim da imamo neke šanse'', pričao nam je Larson koji sjedio u društvu Rusa.
Oni su odmahivali rukom i zezali Larsona da Danska ne može pobijediti Hrvatsku.
''Prevelika je razlika, Hrvatska je puno bolja'', dobacio je Sergej i nastavio:
''Rusi će uglavnom navijati za Hrvatsku. Iako mi prošlog ljeta vaša granična policija nije dala da uđem u Hrvatsku iz Crne Gore i vidim Dubrovnik, osobno bih volio da Hrvatska ode daleko, pa i da osvoji'', smijući se pričao nam je Sergej.
''Nema što, igrate odlično, atraktivno, volim gledati takav nogomet'', kazao je Sergej i ponudio nas pivom.
Iako cijene u Nižnjem nisu baš ljubazne prema hrvatskom džepu, Rusi su u prosjeku stvarno dobri i obzirni domaćini. Na svakom koraku čestitaju na dobroj igri hrvatske reprezentacije, uvijek možete tražiti pomoć oko bilo čega i dobit ćete je bez obzira što slabo govore engleski i kako se sporazumjeli. Ne morate se previše brinuti da će vas netko opljačkati u Nižnjem ili da vam konobari neće vratiti kusur. Spori jesu, ali ne varaju. Dosad je uvijek bilo u rubalj, čak i u sitne sate kada smo teško prepoznavali novčanice.
