Na vrijeme smo otišli iz Nižnjeg Novgoroda put Rostova, gdje hrvatska reprezentacija igra posljednju utakmicu u skupini Svjetskog prvenstva protiv Islanda.
Tri vijesti o kojima se priča
Dolazak engleskih navijača u Nižnji preko noći je povećao ionako paprene cijene. Dok smo čekali taksi za zračnu luku, kao i svako jutro naručili smo espresso u našem hotelu na periferiji Nižnjeg. Taman kad smo uspjeli objasniti sredovječnoj konobarici, koja kao da je izašla iz starih sovjetskih filmova, da ne pusti kavu do vrha oveće šalice, već da stane negdje na trećini puta, ona nas je iznenadila novim cijenama.
Dolaskom Engleza cijene skočile u nebo
Još dan prije plaćali smo kavu loše kvalitete 100 rubalja, što je oko 10 kuna, a sada smo za nas trojicu platili 450 rubalja.
„Kako to? Jučer je to stajalo 300 rubalja?“ iznenađeno smo upitali.
„Tak“, uzvratila je s poštapalicom kao da smo u središtu Zagreba.
„Cijena je promjenjiva“, slegnula je ramenima i s kiselim osmijeh na licu zavrtjela glavom, kao da nam je željela poručiti da smo dobro i prošli.
Nadamo se da će se cijena vratiti na staro kada Englezi odu iz grada i kada se za osminu finala vratimo u Nižnji. To još nije sto posto sigurno, ali trebalo bi se dogoditi pravo čudo da Hrvatska ne bude prva u skupini.
Meksikanci uzrokovali kaos na aerodromu
Za Rostov smo odletjeli preko Moskve. Na našem letu u zračnoj luci Domodedovo dočekao nas je veliki broj meksičkih navijača. Meksikanci su žurili u Rostov na utakmicu s Južnom Korejom, a ukrcaj je nekoliko puta prolongiran. Kod svake objave kašnjenja nervoza je proporcionalno rasla.
Nama se nije žurilo, ali Meksikanci su svako malo pogledavali na sat, bili su u teškom cajtnotu, pa ne čudi što su počeli fićukati, psovati i skandirati. Kada je sa zakašnjenjem od dva sata konačno objavljen ukrcaj, dvoranom se prolomio val oduševljenja. Meksikanci su zapljeskali i počeli pjevati poznate meksičke pjesme. Bilo ih je zabavno gledati kako mijenjaju raspoloženje, od teškog očaja do veselja i radosti kao da su dobili na lutriji.
Nije dugo potrajalo, jer opet se zakompliciralo na ukrcaju. Pedantna ruska kontrola zaustavila je jednu obitelj, nešto im nije bilo jasno, koliko smo mogli shvatiti, imena oca i dvaju sinova bila su identična, pa je tu nastao nesporazum. Dok su Rusi sve isprovjeravali, opet je prošlo pola sata. Već je postalo jasno da će Meksikanci teško stići na utakmicu. Let traje nešto manje od dva sata, a do utakmice je ostalo nešto manje od tri sata.
Nakon slijetanja i podizanja prtljage, krenula je utrka s vremenom, pravi show. U Rostovu nas je dočekalo 35 stupnjeva Celzijevih, pri izlasku iz zrakoplova znoj se slijevao niz leđa. Stotine ljutitih i oznojenih Meksikanaca sprintale su po rostovskoj zračnoj luci, sudarali se i padali jedni preko drugih niz pokretne stepenice. Sombrera su se kotrljala niz pločnik, navijačke maske su padale, farba se slijevala niz lica...
Sada već ozbiljno ljutiti Meksikanci bili su kao na baterije, a s druge strane nevjerojatno opušteni Rusi koji imaju vremenu i poslovično im se nigdje ne žuri. Scene kao iz crtića, prva ludnica, jednostavno se morate od srca nasmijati, iako Meksikancima nije bilo do zabave.
Navijači, u Rostovu se pripremite za udar po džepu
A tek im je uslijedilo novo iznenađenje. Rostovska zračna luka udaljena je o grada pedesetak kilometara. Taksisti za vožnju do grada traže pravo bogatstvo, pa smo odlučili probati sreću s javnim prijevozom. Sjeli smo u minibus koji nas je do centra dovezao za nekih pedesetak minuta, a uopće nije vozio sporo, dapače vozač bi bez problema mogao voziti reli.
Nema šanse da su jadni Meksikanci stigli na početak utakmice, možda tek na drugo poluvrijeme, a i to je upitno. Dakle, neka se hrvatski navijači koji dolaze u Rostov na dan utakmice pripreme i uzmu dovoljno vremena da ne zakasne. Iako se u Rusiji klima brzo mijenja i moguće su brze promjene, u Rostovu će ih najvjerojatnije dočekati toplo i pakleno sparno vrijeme.
Rostov je dosta južno, puno južnije od Moskve, leži pedesetak kilometara od ušću Dona u Azovsko more, tako da do njega dopire topli zrak koji stiže s Crnog mora. Prvo što ćete primijetiti prilikom slijetanja jesu nepregledne ravnice i polja žita, kao da ste nad Slavonijom.
Kad ugrije, zemlja se užari kao tava, efekt je sličan kao i u Slavoniji. Grad ima nešto više od milijun stanovnika, a promet je prilično kaotičan kao i u svim većim ruskim gradovima. Cijene u barovima i restoranima u središtu grada na razini su Nižnjeg prije dolaska Engleza. Dakle, nije baš jeftino, pripremite se na udar po džepu ako želite dobro jesti i piti u centru grada.
