Antonio Di Natale nije lik za kojeg bi rekao da mu u mjestu rođenja piše – Napoli. Nije ga ''ubio'' neki impulzivni temperament. Kažu za napolitance da su takvi. Vezuv im je podario i dimenziju više gestikulacija s rukama nego ostalim Talijanima.
Di Nataleu je očito podario erupciju tamo gdje mu je najviše potrebna, ne pred sucem, nego pred suparničkim vratarima. 34 – godišnjak igra svoje posljednje utakmice, barem tako kaže. Barem je tako šokirao nogometnu Italiju, jer u ostatku nogometnog kozmosa njegova izjava kako prestaje igrati zbog nesretno preminulog prijatelja Piermarija Morosinija dobila je kutke nogometnih stranica.
Ne obožavam baš talijaniće. Di Natale je baš takav talijanić, golgeter štrumf. Ali prema onome što sam pratio o tom nogometašu – veliki čovjek. U svojih 170 centimetara natiskao je gene goleadorskog umijeća koji su eksplodirali u 30 – tima.
Koliko će realno poznavatelja nogometa uopće Di Natalea nabrojati u prvih 5-6, pa čak i najboljih deset napadača svijeta? Vjerojatno rijetko tko. On je jedan od rijetkih, nakon što nabrojiš Drogbu, Benzemu, Rooneya, Villu i ostale, iz one kategorije '' a daaaaa.....taj je tip bio prvi strijelac Italije''.
Uz nezaobilazno pitanje...''jel da, mislim da je...on je ono u Udineseu?''. Di Natale je posljednje dvije sezone Serie A bio najbolji strijelac, prošle sezone i najbolji igrač, ove je iza Ibrahimovića i Cavanija s 21 pogotkom, još ih je šest nadodao u ostalim natjecanjima.
U posljednje tri sezone zabio ih je čak – 84. Prošle je imao treći najbolji prosjek odigranih utakmica i zabijenih pogodaka u Europi - 0.78 po utakmici, točnije u 37 utakmica 28 pogodaka. Ispred njega su bili samo Messi i Cristiano Ronaldo. Bronca se nekako ne čini kao ''pljuvačka'' u tom društvu.
Ono što Di Natalea izdvaja od ostalih je to - što ga se ne izdvaja. Zvuči glupo ali je tako. On odudara čak i od onih iskonskih nogometnih dječjih poriva ''želim igrati u velikom klubu''. Već sezonama je odbija velikane i sezonama je Friuli njegov San Siro.
U smiraj sezone, Di Nataleova najava oproštaja nije naišla na neki veći medijski odjek. Zajedno sa klubom igrači Udinesea predvođeni kapetanom Di Nataleom oformili su fondaciju za pomoć Morosinijevoj sestri koja je invalid.
I bez te emotivne note, Di Natale je zaslužio i ''reflektor, dva'' više pozornosti. Udinese ponovno ganja Ligu Prvaka a u nikad luđoj konkurenciji za treće mjesto između Napolija, Udinesea, Intera i Lazija crno – bijeli imaju najmanju navijačku bazu, najmanji proračun ali najotrovnijeg nametnika u napadu.
Kako je nedavno jedan kolega napisao za barcinu navalu ''oni su mali ali su veliki'', e baš je i Di Natale takav mali ali veliki, a Smogovci uvijek pobijeđuju!
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
