Novi trener Crvene zvezde i jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena Robert Prosinečki provodi blagdanske dane sa suprugom i dvije kćeri kod svoje sestre u španjolskom Oviedu.
No, još uvijek je top tema srpskih medija koji prate svaki njegov pokret, pa je tako dao vrlo zanimljiv intervju za Press u kojem je govorio o Zvezdinom rivalitetu s Partizanom, ali i nekim privatnim pitanjima, primjerice o tome kako se osjećao za vrijeme Domovinskog rata.
'Dijete sam iz mješovitog braka'
"Porodica mi je bila u Zagrebu, majka Ema, otac Đuro, sestra... Otežavajuću okolnost predstavljala je činjenica da sam dijete iz mješovitog braka. Možete samo zamisliti kako je bilo. Na sve to nisam mogao da utječem, emotivno sam sve preživljavao i obično se ne volim vraćati na taj period. Na to je stavljena točka", rekao je Prosinečki koji se ne slaže s komentarima kako je dolaskom u Zvezdu dobio ulogu mirotvorca između Hrvatske i Srbije.
"Nisam došao biti ambasador, mirotvorac ili posrednik. Došao sam biti trener moje Crvene zvezde i da postanem prvi u gradu. Moj klub je dugo u sjenci Partizana, a vi znate da zvezdaši ne vole gledati dominaciju 'komšija'. Moj posao će biti isključivo teren."
Prosinečki u Užičkom kolu
Prosinečki se nasmijao na konstataciju novinara kako je postao jedini Zagrepčanin koji je svoje mjesto našao u prerađenoj verziji Užičkog kola:
"Ne znam baš jesam li jedini. Dobro, nije to nikakav fenomen, ili nešto drugo. Igrao sam na visokom nivou četiri godine i naposljetku osvojio Kup prvaka. To nitko ne može zaboraviti, kao što ja uvijek volim reći da je Crvena zvezda moj klub. Ostvarili smo uspjeh vijeka u toj sezoni, nešto nevjerojatno. Naježim se kada i danas pomislim da je to uspjelo samo nama i rumunjskoj Steaui iz istočnog bloka."
Na pitanje bi li napravio veću karijeru da nije bilo ozljede koljena, odgovorio je:
"Da se ne lažemo, ja sam u tim trenucima bio jedan od najboljih igrača u Europi. Među prvima sam napustio šampionsku generaciju Crvene zvezde. Doživio sam tu ozljedu koljena, ali bih li napravio bolju karijeru, nikada nećemo saznati. Ja sam zadovoljan, ostavio sam trag gdje god sam igrao."
"Veliki žuti" ne podržava tezu da bi bivaš Jugoslavija predvođena "Čileancima" sigurno osvojila Euro 1992. ili Svjetsko prvenstvo 1994. da nije bilo rata, ali ipak ističe:
"Ne znam što bi se dogodilo u Americi, ali hrvatska momčad koja je briljirala četiri godine kasnije na SP-u u Francuskoj bila je čileanski proizvod."
'Nemoguće je usporediti Savičevića i Bobana'
Prosinečki se nije mogao odlučiti čija je momčad bolja: ona od Ljupka Petrovića iz 1991. ili Miroslava Blaževića iz 1998.
"Ne znam što bih vam rekao. Bilo je mnogo dobrih igrača na obje strane. Nemoguće je usporediti Savićevića i Bobana, Pančeva i Šukera, Jugovića i Asanovića. Rekao sam da je Zvezdin uspjeh nevjerojatan, Kup prvaka predstavlja vrh, od toga nema dalje. A opet, biti treći na Mundijalu sa zemljom koja ima 4,5 milijuna stanovnika isto je podvig. Nije to lako usporediti."
U jedno je ipak siguran: najdraže su mu pobjede protiv Partizana. Posebice ona iz 1997. u dresu Croatije kada je Partizan s Maksimira ispraćen "petardom".
'U Beogradu sam obišao kavane i diskoteke'
"Svaka pobjeda nad Partizanom je posebna, zbog toga što sam tijekom godina provedenih u Beogradu osjetio jačinu rivaliteta dva kluba. Stvarno sam imao mnogo uspjeha protiv njih, mislim da sam im dao pet ili šest golova tijekom boravka na Marakani. Nekako sam uvijek bio inspiriran protiv 'crno-bijelih', a u to vrijeme Crvena zvezda je bila dominantna. Za mene je rivalstvo Crvene zvezde i Partizana jedan od simbola Beograda. O tom rivalitetu stalno pričam prijateljima iz Zagreba."
Nije tajna da je Prosinečki u Beogradu krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio "kralj". Još se dobro sjeća života u beogradskom kvartu Mirijevo.
"Beograd je metropola, grad u kome sam doživio veliki broj lijepih trenutaka: slavu, povijesne utakmice, stekao prijatelje, obišao kavane i diskoteke", priznao je Prosinečki.
