Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Tri sretna naslova

Pet razloga zašto Barca može dostići Real: Izliječili su komplekse!

Mourinhov Real „odmaglio“ je Guardiolinoj Barci na sedam bodova razlike nakon prošlog kola Primere, ali do kraja prvenstva ostalo je još 18 kola...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Real je prošlom kolu rutinski pobijedio Zaragozu u Madridu, a Barca je odigrala samo 0:0 s davljenikom Villarrealom na El Madrigalu. „Kraljevi“ su sada na +7, a Jose Mourinho nikada u karijeri nije propustio realizirati šansu kada je imao +2 na kontu u odnosu na prvog pratitelja.

>> Barcin PR stroj uhvaćen u laži: Messi dobio veliku počast, ali...

Nekoć bi ovi podaci utjerali malodušje u kosti „katalonskog ponosa“ koji je desetljećima liječio komplekse spram vladajuće Kastilje utjelovljene u nogometnom klubu Real Madridu. Posebice je to bio u slučaj u razdoblju između 1961. i 1985., kada je Barcelona osvojila samo dva naslova prvaka Španjolske (1974., 1985.), a Real čak 14. Situacija se počela u bitnom mijenjati dolaskom Johana Cruyffa na klupu Barcelone krajem osamdesetih (Cruyff je donio dugo očekivani naslov 1974., ali kao igrač, op.a.).

Real je zaredao s pet naslova prvaka od 1986. do 1990., ali potom je Cruyffov „dream team“ uzvratio sa četiri uzastopna naslova, a uz to je Barca osvojila svoj prvi naslov prvaka Europe 1992. U posljednjih dvadeset godina Barca je osvojila jedanaest titula prvaka Španjolske, a Real pet manje.

Kotač povijest otišao na stranu Barce

Kotač povijesti u potpunosti se promijenio u posljednjih sedam godina, u kojima je Barca osvojila pet, a Real dva naslova prvaka, s time što su Katalonci u tom razdoblje u trofejne vitrine spremili i tri Lige prvaka, a Real nijednu. Barca je u istom razdoblju izliječila komplekse u međusobnim omjerima s Realom, koji je donedavno imao veliku prednost u službenim utakmicama, a sada je omjer gotovo izjednačen, odnosno Barcelona ima samo jednu pobjedu manje (86-85). U posljednjih 14 susreta Real je samo jednom pobijedio, a Barcelona čak 9 puta. Na Camp Nou vjeruju kako postoji barem pet razlog zbog čega se još mogu nadati kako će doći do četvrtog uzastopnog naslova prvaka Španjolske. Na službenoj stranici kluba poredani su ovako:

Barca može prebroditi sve probleme: Guardiolina momčad nikad ne odustaje, a trenutačni zaostatak samo joj je dodatni motiv. Klub je osvojio 13 od mogućih 16 trofeja u posljednje tri i pol godine, a u tom broju su i sva tri naslova prvaka države. Osim toga, ne treba zaboraviti da Real još mora na Camp Nou (35. kolo, 22. travnja).

Domaći teren: Barca je iznimno uvjerljiva na svojem stadionu, ostvarila je devet pobjeda i jedan remi, postigla čak 43 gola i primila samo dva (oba od Real Betisa). Ove sezone Barca u prvih devet kola nije primila pogodak na svojem stadionu, što je rekord kluba.

Očekuje se napredak igre u gostima: Barca je u gostima jednom izgubila i pet puta remizirala, osvojila je 17 od 30 mogućih bodova. To je drugi najbolji rezultat u prvenstvu, ali još uvijek je daleko od onog što Barca može i umije. Međutim, ako Barca ostvari pobjede u svih preostalih devet gostovanja, izjednačit će svoj rekord od 13 pobjeda u gostima, koji je postigla u posljednje tri sezone. To bi moglo biti dovoljno za novi naslov.

Ubrzano obnavljanje kadra: Momčadi je nedostajalo nekoliko važnih igrača u posljednje vrijeme. Izvan stroja su Iniesta i Pedro, dok je Keita na Afričkom kupu nacija. Sva trojica uskoro će biti na raspolaganju Guardioli, a moguće je da se u finišu sezone još priključe Davi Villa i Affelay.

Barca se već vraćala iz 'mrtvih': Barca je pod Guardiolinim vodstvom ostvarila velike uspjehe, ali i prije njega znala se vratiti iz naoko izgubljene situacije i osvojiti prvenstvo. Na Camp Nou najradije se prisjećaju Cruyffove ere i pomoći koji su dobili od Tenerifea. U sezoni 1991/92. kolo prije kraja prvenstva Real je imao bod više od Barce i trebala mu je pobjeda na Tenerifima, no izgubio je 3:2, a Barca je pobijedila Espanyol 2:0, pa je došla do drugog uzastopnog naslova. Gotovo nevjerojatno zvuči, ali identična situacija dogodila se sezonu kasnije. Real je kola prije kraja prvenstva imao bod više od Barce i opet je gostovao na Tenerifima, i opet je izgubio (2:0), a Barca je na svome terenu pobijedila Real Sociedad 1:0 i došla do trećeg uzastopnog naslova prvaka. I sezonu nakon toga Barca je imala puno sreće u posljednjem kolu.

Deportivo je trebao pobjedu na domaćem terenu protiv Valencije, imali su i jedanaesterac u finišu utakmice, no Gonzalez je obranio traljav udarac Miroslava Đukića (Donato nije igrao, a Bebeto se „sakrio“). U Barci se rado sjećaju i sezone 2003/04., za koju mnogi smatraju da je bila prijelomna točka uspjeha koji su zaredali do današnjih dana. Barca je nakon 18 odigranih kola bila tek na 12. mjestu, sa 18 bodova manje od prvoplasiranog Reala. Prijetio je totalni raspad momčadi, tadašnji predsjednik Joan Laporta bio je na korak od abdikacija, ali onda na scenu stupa Ronaldinho. Brazilac je te sezone došao iz PSG-a, ali je prvi dio sezone kuburio s ozljedama, da bi u drugom dijelu fantastičnim igrama odveo Barcu do drugog mjesta, sa samo pet boda zaostatka za tadašnjim prvakom Valencijom. A dalje je velika povijest koju je nakon magičnog Brazilca krojio i kroji "omaleni Aregntinac". Može li Messi izvući ovu sezonu poput svojeg velikog prethodnika?
 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati