Jedna od vrlina uspješnog trenera Josepa Guardiole kao šefa stručnog stožera Barcelone jest promoviranje u seniorski pogon po jednog izvrsnog člana mlade momčadi po sezoni. Tako je Pep i u ovoj sezoni pogodio uvođenjem Isaaca Cuence (20).
Tri vijesti o kojima se priča
Josepu Guardioli posao u Barceloni olakšavaju dvije okolnosti. Jedna je, naravno, činjenica da se radi o Barceloni, sa svjetski poznatom nogometnom školom La Masijom. Druga je njegovo iskustvo u radu s Barcelonom B, koju je 2008. uveo iz treće u drugu španjolsku ligu.
Tamo je upoznao neke od igrača koje će kao prvi trener uvoditi među prvotimce. U prvoj sezoni za kormilom posegnuo je za Sergiom Busquetsom, koji je ubrzo izrastao u reprezentativca i svjetskog prvaka sa Španjolskom u Južnoj Africi. U proljeće 2009., u momčad je “provirio” Pedro Rodriguez.
Za samo nekoliko mjeseci postao je nezamjenjiv u Barceloni i reprezentaciji. Prošle sezone promovirao je Thiaga Alcantaru, koji se u međuvremenu također izborio za mjesto u furiji. Ove je jeseni red došao na Isaaca Cuencu (20), koji se pojavio u idealnom trenutku: kad je David Villa prvo počeo posustajati u formi, a onda se i teško ozlijedio u polufinalu klupskog SP-a.
Za širu sportsku javnost donedavna anonimni Cuenca danas je senzacija Primere, novi reprezentativac U-21 i dragulj na kojeg motri Vicente del Bosque pet i pol mjeseci prije Eura. A taj Cuenca, kojeg Guardiola obožava, prvi je put za Barcine seniore nastupio 23. srpnja 2011. u Splitu protiv Hajduka!
Rođen u Reusu kraj Tarragone 27. travnja 1991., Cuenca je s 12 godina primljen u Barcinu La Masiju, ali je dio nogometnog školovanja proveo u svom lokalnom Reus Deportivu i barcelonskom CF Dammu. U ljeto 2009. postao je član Barcelone B, da bi u ljeto 2010. obavio kompletne pripreme s prvom momčadi. No, u isto je vrijeme na Nou Camp stigao David Villa i Cuencini su šanse da igra u prvoj momčadi bile neznatne.
Prihvatio je posudbu u tada trećeligaški Sabadell. Odigrao je odličnu sezonu i pomogao Sabadellu da se vrati u drugu ligu. Tko bi rekao da će šest mjeseci kasnije Cuenca kao Barcin prvotimac imati na računu četiri pogotka u natjecanjima i tri asistencije u Ligi prvaka? I da će uz Realovog Josea Callejona biti najveće otkriće Primere!?
Iako je bilo zamišljeno da ovu sezonu igra u Barceloni B, Guardiola ga je malo-pomalo povlačio u prvu momčad da zamijeni iscrpljenog Villu. Tako je Cuenca 19. listopada debitirao protiv Viktorije iz Plzena, zamijenivši Villu u 87. minuti.
U Primeri se prvi puta pojavio šest dana kasnije odigravši 90 minuta kod Granade, a 29. listopada je zabio prvi pogodak u pobjedi od 5:0 nad Mallorcom. U uzvratu protiv Viktorije u Pragu namjestio je pogodak Cescu i zaradio naziv najboljeg igrača utakmice po izboru gledatelja španjolske državne televizije.
Munjevito se napredovanje nastavilo 3. studenog, kad ga je Luis Milla pozvao u mladu reprezentaciju. Kad je 3. prosinca zabio drugi gol u Primeri protiv Levantea, već je bio nacionalni hit. Tri dana poslije, sportski su ga mediji proglasili igračem utakmice protiv BATE Borisova.
Nakon pobjede od 5:0 protiv Levantea, u koju je Cuenca ugradio pogodak i asistenciju, Guardiola je na presici pohvalio mladića vrlo neuobičajenim komentarom.
"On se možda neće jako dopasti djevojkama, ali igra tako dobro da se usereš", rekao je Pep.
Pogled na Cuencino čudnovato lice govori nam da momak vjerojatno neće biti nominiran za najzgodnijeg igrača Primere, ali njegova igra daje naslutiti da ga čeka senzacionalna karijera. Guardiola primjenjuje 4-3-3 ili 3-4-3, pri čemu su od tri navalna igrača dvojica postavljena široko: Pedro ili Alexis lijevo, a David Villa desno.
Dok je Villa prirodno centarfor i priučeno desno krilo, Cuenca je za ovu poziciju rođen. Katalonac je klasično krilo koje širi igru, pretrčava protivnika i dobro ubacuje. Svojom okomitošću i probojnošću omogućuje čak i Danielu Alvesu da se ubacuje u sredinu i djeluje kao veznjak, kao nekad u Sevilli.
Iako je Cuenca dobar u svim elementima igre na poziciji koju zauzima, Guardiola ne ističe njegov dribling, ni ubacivanja, ni udarac, ni odvažnost.
"Ono što mi se najviše sviđa kod njega jest strpljenje, spremnost da čeka na krilu za dobro momčadi", kaže trener Barcelone.
Krilni su igrači obično sjajni dribleri, koji su vještinu stekli na ulici, a kad uđu u ozbiljan nogomet, mnogi od njih ostaju zarobljenici svoje ljubavi prema lopti. Da bi utažili svoju glad za loptom krše taktičku disciplinu odlaskom prema sredini, gdje guše veznu liniju. Ne i Cuenca... (Agencija VLM)
