Naime, Jelaviću je zbog nastupa za Rapid u pretkolima Europske lige u ljeto 2010. godine prijetila zabrana igranja Lige prvaka u dresu Rangersa. UEFA prvotno izlazi s objavom kako problema neće biti i da će skupno plaćena akvizicija Škota imati priliku opravdati uložen novac u najelitnijem klupskom nogometnom natjecanju. Međutim, nekoliko dana kasnije, baš ‘između' prve i druge utakmice Rapida i Aston Ville, društvo iz Nyona javlja kako će Nikica za Rangerse u Ligi prvaka moći igrati jedino ako Rapid ispadne od Aston Ville, odnosno ne uđe u grupnu fazu Eurolige.

>> Beč slavi uskrsnuće Cice, a Glasgow novog Pršu

>> Godine patnje: Odbačen zbog Rukavine i 'polovnog' Latvijca

Takav rasplet činio se izvjesnim, nakon što je Villa iz bečkog dvoboja imala 1:1. Nitko nije vjerovao da Rapid, posebno nakon odlaska Jelavića, ima šanse drugu godinu zaredom srušiti ambicije premierligaša. No, čudo se dogodilo… Rapid je ponovo šokirao na Villa Parku i unatoč zaostacima 0:1 i 1:2, s dva pogotka u finišu susreta stigao do senzacionalne pobjede. Značilo je to da će Jelavić u svojoj prvoj sezoni među Gersima biti ‘ograničen’ jedino na participiranje u domaćem prvenstvu i Kupovima. Poljuljalo je to malo raspoloženje u Glasgowu, ali prevelikog očajavanja nije bilo.

“Jelavić je sjajan igrač i sigurno će biti od velike koristi Rangersima. Vrlo je jak i opasan, stoga sam uvjeren kako od njega možemo očekivati puno golova”, zborio je Vladimir Weiss, ‘zaposlenik’ Manchester Cityja na privremenom radu u Rangersima, a inače sin slovačkog izbornika koji se s Jelavićem na istom terenu našao nekoliko dana ranije u prijateljskom srazu Slovačke i Hrvatske:

“Nikica je bio igrač koji je na toj utakmici privlačio sve poglede”, zaključio je Weiss.

Jelavić je debi za Rangerse upisao tjedan dana poslije dolaska, ulazeći s klupe protiv St. Johnstonea. Navijači ga dočekuju s ovacijama, a razlog su prvenstveno tri gola Celticu iz bečke ere. Jelavić je presretan prijemom, ali obećaje da se neće opustiti i da će ga potpora s tribina natjerati da u svakoj utakmici daje sve od sebe. S riječi uskoro prelazi na djela, jer poslije reprezentativne stanke i utakmica s Latvijom i Grčkom, već u drugom nastupu za Rangers stiže do prvijenca. Žrtva je Hamilton, a Jelavić zabija prvi pogodak u gostujućoj pobjedi momčadi tadašnjeg trenera Waltera Smitha.

Nove egzekucije stižu odmah, Jelavić prvo zabija dva gola u Liga kupu protiv Dunfermlinea, od kojih je onaj prvi prava majstorija – škarice koje strani portali kandidiraju za najbolji pogodak svjestkog nogometnog tjedna.

U idućem dvoboju Nikica postiže pogodak kod Abeerdena, za 3:2 Rangersa nakon što su gubili 0:2, čime Gersi dolaze do prve pobjede poslije četiri godine na terenu Abeerdena. Početkom listopada Rangersi su na novom teškom gostovanju u Edinburghu, ovaj puta čeka ih Hearts. Domaći veznjak Ian Black brutalno starta na Jelavićev gležanj, a Nikica ga kasnije optužuje da je prekršaj bio namjeran. Prvotna dijagnoza ne govori puno, a Jelavić unatoč gadnim bolovima stiže na okupljanje reprezentacije uoči utakmice s Izraelom, ne bi li suigračima iz nacionalne vrste pružio podršku. Škoti su u šoku zbog ozljede Jelavića, koji se žali kako je dvije i pol godine karijere proveo po bolnicama. Konačne vijesti nisu dobre – operacija je nužna, a povratak Nikice moguć tek poslije Nove godine.

Liječnici su dobro predvidjeli, Jelavić je na terenima uistinu u siječnju, no Rangersi su uzdrmani odlaskom vodećeg klupskog strijelca Kennyja Millera za turskom lovom (Bursaspor). Nikica se u strijelce upisuje u drugom nastupu poslije oporavka, a prvom od samog početka utakmice. Iskusni suigrač Bougherra priča o ‘kalibru za 20 pogodaka u sezoni’, a Jela niti tri tjedna kasnije u dvoboju s Motherwellom i pobjedi 6:0 postiže prvi hat trick za Rangerse. Do kraja sezone uslijedilo je još 11 pogodaka Jelavića koji se prometnuo u prvu zvijezda Plavih, a posebno vrijedi izdvojiti onaj protiv Celtica u 98. minuti finala Liga kupa, kojim Rangersi osvajaju taj trofej.

“Pogodak Celticu je najsvijetliji trenutak moje dosadašnje karijere, nevjerojatan je osjećaj postići odlučujući pogodak velikom rivalu u finalu Kupa, te vidjeti neopisivu sreću naših navijača. To je scena koju ću uvijek pamtiti”, euforično će Jelavić.

Rangersi za jedan bod ispred Celtica osvajaju i škotsko prvenstvo, a Nikica sezonu završava s 19 pogodaka, od čega 16 ligaških, sa sjajnim prosjekom od 127 minuta potrebnih za pogodak. Navijači su u deliriju, Miller zaboravljen kao nekoć Hoffer i Maierhofer u Rapidu, a nakon što su Bečani dobili novog Cicu, na Ibroxu sada definitivno imaju novog Dadu Pršu.

Jelavićeve škarice Abeerdenu proglašene su najboljim golom sezone, briljantan je bio i pogodak Hamiltonu iz slobodnog udarca, stoga ne čude sve glasnije špekulacije o transferu u Englesku. Spominje se interes Aston Ville, a čak i opcija prelaska u Manchester United. Navodno je Sir Alex Ferguson u nekoliko navrata slao ljude od povjerenja u misiju snimanja Jelavića, a pohvalno mu je o svom pulenu pričao i dobri prijatelj Walter Smith.

Nikica ipak ostaje na Ibroxu, a vrhunsku kvalitetu potvrđuje i u predsezoni, postigavši vodeći gol protiv Chelseaja, u utakmici koju Rangersi na kraju gube 1:3. Odličnu atmosferu kvari ispadanje Rangersa iz Lige prvaka od Malmoa (domaći poraz 0:1, u uzvratu 1:1 uz gol Jelavića), a zatim i sramotna kapitulacija protiv Maribora u doigravanju za Europsku ligu. Pokušao je to iskoristiti Liverpool, čiju ponudu Rangersi odbijaju zadnjeg dana prijelaznog roka, zajedno s onom Leicestera.

Jelavić nastavlja neumoljivo trpati i bilanca na kraju polusezone je 19 pogodaka. Čak 14 ih je bilo u ligi, četiri u Kupu, te jedan, onaj Malmou, u Europi. Još jednom je Nikica zabio Celticu, stigavši tako do petog pogotka protiv Bhoysa, u pobjedi Rangersa 4:2 nakon zaostatka 1:2. Jelavić je tada dobio posebne ovacije Ibroxa, a odličan učinak u jesenskom dijelu začinio je i s devet asistencija. Ne čudi stoga što je pritisak bogati(ji)h engleskih klubova na Rangerse sve veći… S naslovnica otočkih medija strše riječi legende Rangersa i vrlo cijenjenog Allyja McCoista:

“Jelavić je top-klasa.”

Rangersi opet odbijaju ponudu Liverpoola, ali i West Hama I WBA. Jelavić usprkos kompletnoj strkavici, kao nekoć u Rapidu kad su ga lovili upravo Rangersi, svoje obveze izvršava profesionalno, zabijajući neprestano. Komplimentira mu, i to javno, Andre Villas-Boas, dodajući kako bi ga vrlo rado vidio u Chelseaju. Kad se činilo da će Gersi uspjeti zadržati Nikicu u svom jatu, u finišu zimskog ‘mercata’ stiže vijest da je Jelavić potpisao za Everton, u transferu vrijednom – računamo li i ugovor na četiri i pol godine – 24 milijuna eura.

Prvih nekoliko utakmica nije bilo lako, Evertonova momčad nije dovoljno poznavala Nikicu i nedostajalo je povjerenja, a onda je krenulo… Pogodak Tottenhamu za pobjedu 1:0 u prvom startu u dresu Evertona, pa po dva zgoditka na gostovanjima kod Swanseaja, Norwicha i Manchestera Uniteda, te domaćem razbijanju čvrstog Fulhama 4:0.

Učinak Evertona u utakmicama u kojima se Jelavić upisao u strijelce jest pet pobjeda, dva remija i jedan poraz. Onaj bolni od Liverpoola u polufinalu FA Cupa, kamo je Toffeese doveo upravo Jelavić, zabivši kod Sunderlanda rundu prije. Nije to pretjerano pokvarilo dojam, Nikica je u kratkom periodu potukao sve moguće rekorde Evertona i prijašnjih ikona Goodison parka.

“Veliki Hrvat je na svom putu do statusa legende. Obožavam ga”, napisao je jedan navijač na klupskoj stranici nakon što je Jelavić postao prvi hrvatski nogometaš koji je osvojio titulu najboljeg igrača mjeseca, čija je prikladna pjesmica ubrzo postala glavna na reprertoaru navijača Evertona, a odzvanjala je i Old Traffordom.

Zbog dva pogotka Unitedu iz Cityja su mu bez problema mogli poslati zahvalnicu, jer ozbiljno je uzdrmao jurnjavu Crvenih vragova za tituluom. Englezi su ga proglasili (po)najboljom zimskom kupovinom u povijesti Premiershipa, a iako je Papiss Demba Cisse s 13 pogodaka u 14 nastupa zasjenio Jelavićev učinak od 11 golova u 16 utakmica, vrijedi naglasiti kako je u međusobnom srazu Jelavić na neki način nadmašio bivšeg igrača Freiburga. Everton je slavio 3:1, izbacivši i službeno Newcastle iz Lige prvaka, a Jelavić je bio autor neobičnog zgoditka.

Također, Senegalac unatoč zaista briljantnim partijama nije uspio Svrake dovesti do Lige prvaka, dok je Everton dolaskom Jelavića doživio pravi preporod – iz donjeg dijela ljestvice sjurili su se na sedmo mjesto tik iza Chelseaja, a momčad koja je do 25. kola zabijala manje od pogotka po utakmici, u zadnjih 13 utakmica s Jelavićem počela je postizati dva gola po susretu. Možda bolje od svih riječi govori video s Jelavićevim golovima za Everton:

Za kraj, dotaknut ćemo se Jelavića i reprezentacije. Slavenu Biliću ovoga puta nećemo zamjeriti problem lijevog beka, niti dvije šamarčine od Engleza, jer više je boljelo njih kad su ostali bez plasmana u Austriju I Švicarsku, nego nas što uživo nismo svjedočili buci južnoafričkih vuvuzela. Uostalom, zaista smo (pre)mala država da bi konstantno morali biti u vrhu svjetskog poretka, tim više što nam nogometom drmaju likovi poput Markovića, Mamića ili Davora ‘On je brand’ Šukera.

Izborniku Biliću kritike jedino što je (potencijalni) glavni adut Hrvatske na nadolazećem Euru zapravo tip s blijeda dva pogotka u reprezentativnoj karijeri. I što je hrvatska javnost Nikicu Jelavića upoznavala preko Rapida, Rangersa i sada Evertona, a ne svetog dresa kojeg sam Jelavić toliko poštuje. Ironija je tim veća što su upravo ove tri priče pokazale da je Bilić redovito bio ‘tu negdje’ tijekom Jelavićevog uspona od Poljuda ili preciznije Firula, pa sve do najjače nogometne lige svijeta. O šepirenju engleskim medijima riječima ‘znao sam da će uspjeti kod vas’ nećemo…

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.