Protekla nogometna godina ponudila je pregršt uzbuđenja. Konkurencije je među igračima ogromna pa je prilično teško postići konsenzus oko najbolje momčadi godine. Pojavile su se neke nove zvijezde, dok su neke stare ponovno zasjele.
Središnji događaj godine bio je Euro u Poljskoj i Ukrajini, na kojem je nastupila i hrvatska reprezentacija. Tijekom cijelog turnira gledali smo odličan nogomet.

Španjolska je postala prva reprezentacija koja je obranila titulu europskog prvaka i osvojila tri uzastopna velika turnira – Euro 2008., Svjetsko prvenstvo 2010. i Euro 2010. Chelsea je kreirao najveće iznenađenje godine. To je zacijelo nogometna priča godine, a možda i desetljeća. Među najjačima ligama Europe najuzbudljivije je bilo u Premieshipu. Manchesterski gradski rivali City i United vodili su ogorčenu bitku za naslov prvaka doslovce do posljednje sekunde.

Ponajveće iznenađenje godine napravio je Montpellier osvojivši francusko prvenstvo pored multimilijunaša iz Pariza. Borussia Dortmund premoćno je osvojila drugu titulu prvaka Budneslige zaredom. Real Madrid je prekinuo trogodišnju dominaciju Barcelone španjolskim prvenstvom, no u polufinale Lige prvaka pokleknuo je protiv moćnog Bayerna. Juventus se nakon nekoliko turbulentnih godina suvereno vratio na vrh Serie A. Uz sve nabrojano, ove godine na veliku scenu je iskoračio i najveći brazilski talent Neymar, koji je u dresu Santosa postigao nekoliko doista fantastičnih pogodaka.

Mišljenja su kao i uvijek različita oko izbora momčadi godine. Mi vam nudimo na uvid naš izbor najbolje momčadi i trenera godine bez namjere da ih proglasimo „konačnom istinom“. Kriterij kojim smo se vodili individualni su ali i momčadski dosezi svakog igrača, pa tako i trenera u – ističemo - protekloj godini. Zbog velike gužve u napadu i veznom redu odlučili smo se za sustav 3 – 4 – 3, a postava je sljedeća: Čech – Ramos, Pique, Pepe – David Silva, Pirlo, Iniesta, Cristiano Ronaldo – Falcao, Drogba, Messi

Vratar:

Petr Čech - Uz Didiera Drogbu svakako je najzaslužniji za Chelseajev naslov prvaka Europe i osvajanje FA Cupa. Čech je odlično branio kroz cijelu Ligu prvaka, ali najviše u sjećanju ostaju njegove sjajne obrane protiv Barcelone u polufinalu i u finalu protiv Bayerna. Kada vratar obrani jedanaesterac u produžetku finala Lige prvaka (Arjen Robben) i potom dva u „raspucavanju“ (Ivica Olić i Bastina Schweinsteiger), jasno je koliki je njegov obol u ukupnom trijumfu momčadi.

Obrana:

Pepe - Realov „Bad Boy“ imao je sjajnu sezonu. Ako zanemarimo ekscese kojima je sklon, ostaje činjenica da se radi o igraču iznimne vrijednosti. Upotrebljiv je na više pozicija. To je pokazao Mourinho kada ga je u susretima s Barcelonom preselio u vezni red. S Realom je osvojio Primeru i igrao polufinale Lige prvaka, a s Portugalom je na Euru također došao do polufinala. Španjolci su se na cijelom turniru najviše namučili upravo u polufinalnom susretu s Portugalom.

Gerard Pique - Na Euru je briljirao zajedno s Ramosom. Španjolska je na cijelom turniru primila samo jedan pogodak. To dovoljno govori kakvu obranu ima „furija“. Pique možda nije igrač koji zadivljuje fizičkim predispozicijama, ali uz više nego sjajnu tehniku posjeduje istančan osjećaj za prostor i „tajming“. S Barcelonom je osvojio Kup kralja, drugo mjesto u Primeri te je igrao polufinale Lige prvaka. Dovoljno da se nađe u našoj idealnoj postavi godine.

Sergio Ramos - Prema mnogim mišljenjima trenutačno je najbolji obrambeni igrač na svijetu. Igrač fantastičnih fizičkih predispozicija i odlične tehnike. Može igrati na svakoj poziciji u zadnjem redu. Perfektno je odigrao cijeli Euro, a posebno se istakao u polufinalnoj utakmici protiv Portugala, kada je sjajno čuvao Cristiana Ronalda. Za mnoge je bio najbolji igrač Eura uz Andresa Iniestu. Jednako dobru sezonu imao je i u dresu Real Madrida s kojim je osvojio Primeru.

Vezni red:

David Silva - Na Euru je povukao kada je bilo najpotrebnije – u finalu protiv Talijana. Manchester City vukao je cijelu sezonu. Bez Davida Silve teško da bi City došao naslova prvaka Engleske. Svestran je igrač. Može igrati na svakoj poziciji u veznom redu. Podjednako je dobar i na lijevoj i na desnoj strani te kao „playmaker“. Tehnički je sjajan, ima odličan pregled igre i istančan osjećaj za asistenciju. Sa Cityjem je osvojio englesko prvenstvo, a sa Španjolskom Euro.

Andrea Pirlo – Možda je Xavi bolji igrač, ali Pirlo je imao sjajnu sezonu. U dresu Juventusa je dokazao da nije za staro željezo. Na Euru je još jednom potvrdio da je jedan od najboljih organizatora igre u posljednjih desetak godina. Igrač sjajne tehnike, odličnog udarca i pregleda igre. Njegova proigravanja već su mnogo puta opjevana. Kreira igru svojih momčadi, ali pomaže i u obrambenim zadacima. S Juveom je osvojio talijansko prvenstvo, a s Italijom je viceprvak Europe.

Andres Iniesta - Službeno najbolji igrač Eura. Za neke i najbolji igrač današnjice. Nenametljiv i tih, a tako upadljiv. Zna sve i može sve. Tehnika prvoklasna, pregled igre odličan, udarac i hitrina s loptom vrlo dobri, brzina misli nedohvatna. Da ima bolju realizaciju, bio bi Messi. Ovako je Iniesta i odmah je uz bok nenadmašnom Argentincu. Sa Španjolskom prvak Europe, s Barcom osvojio Kup kralja i igrao polufinale Lige prvaka.

Cristiano Ronaldo - Za neke je najbolji na svijetu. Prošlu sezonu u dresu Reala odigrao je za devetku. Bila bi desetka da je prošao do kraja s Realom u Ligi prvaka ili Portugalom na Euru. Završio je sezonu sa 46 ligaških pogodaka. Ukupno je ih postigao 60. Da nema Messija te bi brojke zvučale nedostižno. Na startu Eura je „trokirao“, ali kasnije se razmahao, da bi u polufinalu protiv Španjolske opet zakazao. S Realom je osvojio prvenstvo i igrao polufinale Lige prvaka. Može igrati gotovo na svakoj poziciji u veznom redu ili napadu. Zbog velike gužve u napadu u našoj je postavio završio u vezi na lijevoj strani.

Napad:

Radamel Falcao - Već je u Portu briljirao, ali u Atleticu je eksplodirao. Jedini je igrač koji je osvojio dvije Europske lige zaredom u dresu dvaju različitih momčadi. Sa 12 golova bio je najbolji strijelac EL prošle sezone. U debitantskoj sezoni u dresu Atletica postigao je ukupno 36 pogodaka, što do sada nije uspjelo niti jednom igraču velikog madridskog kluba. „Kolumbijski stroj“ za golove godinu je zaokružio postigavši fascinantnih pet pogodaka u ligaškom susretu s Deportivom. Radi se o kompletnom igraču. Podjednako igra s obje noge, zabija i glavom, tehnički je odličan, fizički fantastičan.

Didier Drogba - Neki su ga već otpisali, a na kraju je postao priča godine. Na svojim širokom plećima odveo je Chelsea na krov Europe te do FA Cupa. Iako je odgajan kao tehnički profinjen igrač, u engleskoj ligi pretvorio su u „razbijača“. Morao se prilagoditi ili odustati. Prilagodio se jer odustajanje nije u njegovoj naravi. No, tehnika je ostala, ali i osjećaj za gol. U ključnim okršajima zabijao je dva gola iz jedne šanse. Mogao je biti i tragičar finala, ali spasio ga je Čech obranivši jedanaesterac koji je skrivio u produžetku. Međutim, golovi Barci u polufinalu i Bayernu u finalu (iz igre i posljednjeg jedanaesterca u raspucavanju) zauvijek će ostati u sjećanju.  Ako je tko zaslužio takav krešendo u jeseni karijere, onda je to zasigurno Didier Drogba.

Lionel Messi - Tu se nema što puno dodati a ni oduzeti. Dovoljno je reći Messi, najbolji među najboljima.

Trener:

Roberto Di Matteo - Dvoji li smo između Vicentea del Bosquea i Di Mattea. Nema sumnje da je Španjolac bolji trener, ali ono što je Di Matteo napravio s Chelseajm, priča je iz bajke. Nema veze što je u međuvremenu dobio otkaz. Kada je zamijenio Andresa Villasa-Boasa na mjestu menadžera Chelseaja, ama baš nitko nije mogao pretpostaviti do kuda će otići. Bio je Villasu pomoćnik, pa je znao situaciju, ali treba konstatirati da je u ruke dobio psihološki razbijenu i aferama izmoždenu momčad. Nekako ih je digao iz mrtvih i odveo do ovozemaljskog raja. Istina, božica Fortuna pružila mu je obje ruke, ali sreća prati hrabre i odvažne. Chelseaju se vratilo ono što je propustio u prošlosti realizirati svojim greškama, nesretnim okolnostima ili sudačkim nepravdama, a Di Matteo je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. I to treba znati, ali i honorirati.