Manchester United je osramoćen! I što je najbolnije za Unitedove fanove diljem svijeta (a zna se da ih ima milijune), velikana s Old Trafforda uništio je njihov menadžer. Ili „menadžer“ David Moyes.
Čovjek je u sraz s Olympiacosom evidentno ušao s jednim jedinim motom: ne izgubiti! Što i nije nelogično s obzirom na st(r)anje u kojem se već neko vrijeme nalazi njegova momčad. I na činjenicu da je Olympiacos vatren domaćin, te momčad koja je do osmine finala stigla kroz vrlo zahtjevnu skupinu s PSG-om, Benficom i Anderlechtom. Mnogi su mislili kako će se Grci, u najboljem slučaju, boriti s Belgijancima za 3. mjesto, no momčad najboljeg grčkog kluba na kraju se promovirala u jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnje Lige prvaka.
I Moyes je to znao. I to je OK. Ali, zašto se prepao?! Koga?!
Otkako je došao za kormilo engleskog prvaka, ovaj 50-godišnji Škot učinio je sve kako bi porušio ono što je njegov 22 godine stariji prethodnik naporno gradio preko 25 godina.
Prvo je nestala igra. A - posljedično tome - vrlo brzo i rezultati.
A sad je posve evidentno da momčad Uniteda ne zna više ni odigrati utakmicu na rezultat. I to kod, svaka čast cijelom Pireju, ali samo dobro organiziranog i ništa više od prosječnog Olympiacosa. Jer, gledajući utakmicu sinoć, nikako se nismo mogli načuditi Moyesu. Nije bilo jasno otkada ''ne izgubiti'', znači ''ne igrati ništa prema naprijed?!'' A ti si jedan Manchester United (sa zdravim Rooneyjem, Van Persiejem, Vidićem, Evrom i De Geom u sastavu). I to protiv jednog Olympiacosa.
Moyesova momčad nije znala što bi s loptom
''Primim loptu, okrenem se, nitko me napada, ali ja ne vidim kome da je dodam! A, dobro...da vidim možemo li štogod napraviti s ovim 300. povratnim pasom za Vidića i Ferdinanda. Neka njima navijači malo ''pozdravljaju rodbinu'', kao da je 100 puta pomislio Michael Carrick. Ili mladi Cleverly.
Crveni vragovi sinoć jednostavno nisu znali ništa. Sinoć je, ako išta, naš nekadašnji izbornik Slaven Bilić dobio potvrdu nečega što ga je kopkalo još za vrijeme kada je bio za kormilom Vatrenih. Kazao bi: ''Onaj Fletcher i onaj Smalling. Ili onaj Valencia. Imaš dojam da ih staviš u dres Zmaja iz Makarske, da ne bi odskakali kvalitetom. Iako znaš da bi, ali tako djeluju.''
E, pa jučer su ti isti igrači doista izgledali kao nemoćni niželigaši pored Olympiacosovih pojedinaca. I ne samo oni. Nego i Robin van Persie. I Wayne Rooney. Isti onaj Wayne Rooney koji je sinoć pretrčao 12 kilometara. Najviše! Nitko ni blizu od svih igrača na terenu! A nije ga se vidjelo, nije ništa napravio. Što znači da Olympiacos nije ni nadtrčao United , što znači da Olympiacos nije odigrao iznad svojih mogućnosti, pružio tzv ''120 %'' i u ludoj partiji stigao do povijesne pobjede. Ne. Grci su jednostavno uzeli ponuđeno.
Morate cijeniti Fergusonov Manchester
Potpisnik ovog teksta nije navijač Manchester Uniteda. Zbilja nisam. Ali volim nogomet. A kao takav naprosto cijenim taj veliki klub s Old Trafforda. Jer takav je nogomet, i zato ga svi volimo. On te tjera na takve procjene. Baš kao što svi ljubitelji nogometa, bez obzira na klupsku obojanost, cijene jednog Didiera Drogbu. Ili Franka Lamparda. Ili Mikija Rapaića i Luku Modrića.
Istina, s klubovima je to ponešto drugačije. No, Manchester bi se tu ipak izdvojio. Njega svi cijene. Jednostavno moraš. Zbog onog drugog Škota. Onog pravog Škota. Jer nemoguće je odvojiti sami klub od onoga koji ga je napravio ovakvim kakav danas jest.
I tko zna – možda je, onako crven u licu, u jednom trenutku prošle godine sjeo sam sa sobom i naprosto odlučio: odlazim i za nasljednika dovodim nekog za koga će svi proklamacijom biti. Ali nekog zbog koga će me vrlo brzo, nakon kratkog vremena, svi (pa i onaj Rooney koji misli da sam stari čangrizavac) voljeti još više i moliti, ma preklinjati na povratak.
Znam, znam... Ne bi on to napravio. Ipak je on član viteškog reda Britanske kraljice. To, uostalom, više liči na scenariji niskobudžetnih ne turskih, ne meksičkih, nego valjda mongolskih sapunica. Ali, pitamo se: tko ne bi gledao to čudo? Tko ne bi čak i ulaznicu platio? Ma, čovječe vadim novčanik, ne pitam za cijenu i stojim u kilometarskom redu ako treba. Jer Manchester United u dobroj mjeri predstavlja sami nogomet. Barem jest nekada. Ovo...ovo sada baš nema nikakvog smisla...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
