Tri vijesti o kojima se priča
Dok nas je na najvišoj etaži Santiago Bernabeua neobično hladan vjetar za ovo doba godine u Madridu nemilosrdno šibao po leđima, a miris tek pokošenog travnjaka ulazio u nosnice, iznenadio nas je poznati „refren“.
Svjetski uspjeh Hrvata: Doznajte kakvi su Ronaldo, Neymar i Ibra privatno!
„Miho, stani mirno da te mama slika“, nježnim glasom s dalmatinskim dijalektom kazala je mlada majka, a sve je sa strane sa širokom osmijehom budno pratio elegantni muškarac koji je po fizionomiji neodoljivo podsjećao na naše krajeve.
Još jednom se na djelu pokazala točnim ona prastara deviza da ćete u svakom kutku svijeta i na najneobičnijim destinacijama naletjeti na Hrvate.
Mali 'madridista' iz Splita
„Iz Splita smo, u Madridu smo na odmoru“, kazala nam je gospođa Ivana Glavaš.
„Nismo mogli zaobići Bernabeu, pogledajte našeg malog 'madridistu'“, pokazujući s osmijehom na svojeg 6,5 godišnjeg sinčića u razgovor se uključio Ivanin suprug Lari.
Mihovil je bio odjeven u sportsku opremu s grbom Real Madrida, a na nogama je imao Nikeove tenisice kakve nosi Cristiano Ronaldo.
„Ajme meni, ne možete ni zamisliti koliko voli Real i koliko emotivno proživljava njegove utakmice. Rasplakao se kada je Real izvukao Bayern, jer je čuo da je Bayern favorit. Evo, pogledajte kakva mu je bila torta za rođendan, u oblika Realova grba. Nadam se da će ga to uskoro proći“, pokazala nam je Ivana fotografiju na zaslonu mobitela i dodala tihim glasom da su kupili ulaznice za prvenstvenu utakmicu sa Osasunom koja se igrala dan kasnije.
„Miho ne smije znati, ne bismo mogli spavati od njega“, šapnula nam je Ivana.
„Skupo su nas stajale, imamo dobra mjesta, za nas odrasle svaka ulaznica stoji 90 eura. Miho ima dječji popust, on je 'madridista', ima internacionalnu iskaznicu“, kazala nam je Ivana, a mali Miho čuvši majku izvadio je iz džepa plastičnu karticu i ponosno nam je pokazao.
„Godišnja pretplata stoji 60 eura. Uz karticu imate neke popuste, a dobio je i Realov šal, magazin, značku i još neke sitnice“, kaže majka Ivana.
Fenomen koji pogađa i Hrvatsku
„Obilazak stadiona stajao nas je ukupno oko 50 eura, ulaznice za utakmicu preko 200 eura, a tek me pravo 'izuvanje' čeka u fan shopu, ajme majko moja“, smijući se otpuhnuo je Lari i zaustio:
„Skup je to hobi, ali neka, ispunili smo želju malom, pamtit ćemo ovo cijeli život.“
Lari i Ivana po struci su pravnici, jako vole sport.
„Suprug, naravno, preferira nogomet, a ja tenis. Fan sam Rafaela Nadala, bila sam na nekoliko njegovih mečeva diljem Europe“, otkrila je Ivana dok je Miho pozorno pratio naš razgovor i čekao priliku da se uključi.
„Najviše volim Ronalda i Balea, nosim sedmicu“, uskliknuo je Mihovil koji ima i frizuru kakvu nosi njegov najveći ljubimac - Ronaldo.
A Modrić?
„A tako, i njegova volim, naš je, dobro drži balun, puno trči i pokriva teren“, poput iskusnog trenera objašnjava Mihovil koji trenira nogomet u splitskoj nogometnoj školi Spinut.
„Nisam ga forsirao, sam je htio trenirati. Kada je došao na prvi trening, izveo je jedan slobodan udarac. Stao je pred loptu, raširio noge i otpuhnuo kao Ronaldo, trener se složio na pod od smijeha“, prisjetio se Lari.
„Dao sam gol!“ ponosno je uskliknuo Mihovil, ogledni primjer novog fenomena koji se odvija pred našim očima u posljednjih nekoliko godina. U Hrvatskoj je sve više djece i mladih koji navijaju za inozemne klubove. Ne radi se o tome da imaju simpatije, već su im oni prvi klubovi. Dok su potpisnik ovih redova i Lari ganjali loptu po vinkovačkim i splitskim ulicama, to je bilo nezamislivo.
Hrvatskom su prije tridesetak godina suvereno vladali Dinamo i Hajduk, koji su i tada bili lošiji od inozemnih klubova, posebice Dinamo koji nije prošao prvo europsko kolo kroz cijelo djetinjstvo autora ovog teksta, ali svejedno nitko nije navijao za tada u Europi dominantne klubove, barem takve klince nismo poznavali.
Tvornica novca
„I ja bih volio da navija za Hajduk, pokušavam ga obratiti, ali džabe, ne ide, možda se nešto promijeni kad odraste. Globalizacija i kabelske televizije čine svoje, tu kao da nema pomoći“, kaže Lari dodajući da Mihovil nije usamljen slučaj u Splitu.
„Real i Barcelona dominiraju pa onda tu i tamo Bayern ili neki engleski klub, talijanske klubove nitko više ni ne spominje“, kaže Lari s kojim se apsolutno slažemo, dovoljno je samo pogledati čitanost članaka i broj komentara na našem portalu koji su vezani uz dva najveća španjolska kluba, čiji su derbiji najgledaniji na svijetu.
Oba kluba imaju puno vitrine trofeja, najveće proračune, najveće zvijezde i tvornice su novca.
„Koliko samo zarade?“ upitala se Ivana gledajući brojne obitelji sa svih strana svijeta koje svakog sata dolaze u obilazak Bernabeua.
Sve se masno naplaćuje, ulaznice, dresovi, razno-razni suveniri pa čak i virtualno fotografije s igračima Reala. Obilazak stadiona stoji 19 eura, u što je uključen pogled s vrha Bernabeua, posjet muzeju, dolazak na klupu uz teren, razgledavanje svlačionica, prostorija za odmor igrača i press dvorane. Virtualna fotografija s nekim od igrača stoji 17 eura, dresovi u prosjeku devedesetak eura, a u našoj skupini bilo je pedesetak ljudi. Svatko je nešto kupio i tako je gotovo svakog sata, pa izračunajte…
Kada uđete u muzej uz pratnju himne „Hala Madrid“ u izvedbi Placida Dominga, a potom se nadoveže „Nessun dorma“ s glasom Luciana Pavarottija, pa kada vidite svu silu trofeja i slavnih igrača koji su nosili dres Reala kroz povijest, morate priznati da je dojam upečatljiv. Real je ipak službeno najbolji klub 20. stoljeća.
'Mali Ancelotti' nije oduševljen Kovačićem
Najviše smo se nasmijali kada smo u press-dvorani naletjeli na „konferenciju za medije“ koju je za glavnim stolom održao mali Talijan. Fantastično je imitirao Carla Ancelottija.
„Ma kakav Juve, navijam za Inter“, kazao nam je Roberto dok su mu roditelji pucali od smijeha i rukama negodovali kada smo spomenuli Juventus.
„Najdraži igrač mi je Palacio“, otkrio je Roberto, a na pitanje o Mateu Kovačiću prvo je napravio grimasu pa izustio.
„A nije loš, ali nije baš nešto posebno pokazao“, rekao je simpatični Roberto onako više iz pristojnosti, znao je da smo iz Hrvatske. Očito nije baš impresioniran hrvatskim veznjakom. Nadamo se da će ga Kovačić razuvjeriti u sljedećoj sezoni.
Izašli smo s Bernabeua s potvrdom razmišljanja da su Real Madrid i Barcelona najpoznatiji španjolski „brandovi“. Kada većina običnih ljudi diljem svijeta pomisli na tu zemlju, jamačno im je prva misao Real ili Barcelona. Za njih zna cijeli svijet, oni privlače tisuće turista koji dobrim dijelom pune kasu dvaju nogometnih divova, a korist ima i ostatak zajednice; hoteli su puni, restorani, shopping centri…
Tim podacima Real i Barca opravdavaju kupovinu najskupljih igrača dok Španjolsku trese nezapamćena ekonomska kriza. Ne može se reći da nemaju argumente, skupi igrači donose još veću slavu, nove navijače i posljedično nove potencijalne potrošače, no postoji i druga strana medalje.
S vrha Bernabeua vidi se sjaj i blještavilo Madrida, ali kada se spustite na ulicu, zamijetit ćete puno prosjaka, siromašnih, nezaposlene omladine... No, Španjolci su barem stvorili svjetske „brandove“ od kojih imaju dosta koristi. A što je s hrvatskim „brandovima“ Dinamom i Hajdukom? Pitaju li se na Maksimiru i Poljudu tko će za njih navijati za desetak godina i što planiraju poduzeti? Ako se ovako nastavi, malo će im navijača ostati.
