Tri vijesti o kojima se priča
Messi je konačno "postigao gol Mourinhu", a Real je nakon pet uzastopnih poraza uspio izvući barem remi u sudaru s Barcelonom. To je ono najbitnije što se sinoć moglo vidjeti u „El Clasicu“ španjolskog i svjetskog nogometa. Uvijek je doživljaj pogledati uživo utakmicu Reala i Barcelone, pa stoga zahvaljujemo našem sponzoru Castrolu što nam je to omogućio, ali sinoć igra nije bila onakva kakvu smo očekivali.
>> VIDEO: 'S koliko je to Real braniča igrao!?'
>> VIDEO Mourinho ljutit: Hoće li ikad Barca protiv Reala imati igrača manje!?
>> GOL.hr na El Clasicu: Mourinho 'kemija' jer nema Di Stefana, Pepe ide u sredinu, Ozil ispada!
>> GOL.hr na 'El Clasicu': Može li Real Madrid slomiti moćnu Barcelonu?
Jose Mourinho odlučio se za ono što najbolje zna – destrukciju, pa je klasičnog stopera Pepea postavio na mjesto centralnog veznog igrača, dok je Ozila posjeo na klupu. Barcelona nije bila previše motivirana da juri pobjedu. I remi joj je sasvim odgovora budući da ima golemih osam bodova prednosti u prvenstvu. Na trenutke nam se činilo da Barca igra u „drugoj brzini“. Međutim, ono što nam je najviše upalo u oči jest „kazališna atmosfera“ na stadionu. Tek u dva ili tri navrata „tribine su se digle na noge“. I to ne cijeli stadion.
Na 'El Clasicu' navijači sa svih strana svijeta
„Na Santiago Bernabeuu već odavno nema Juhanitova duha. Realove utakmice gleda više turista nego navijača“, požalio nam se jedan stariji gospodin koji već desetljećima dolazi na utakmice „kraljevskog kluba“. Znali smo da je komercijalizacija uzela maha još iz ere "Galacticosa", ali sve dok se nismo pojavili pred Realovim mitskim stadionom, nismo mogli dokučiti dokle je sve otišlo. Prvo smo naletjeli na veliku skupinu Šveđana obučenih u Realove dresove. Na leđima su čak imali ispisana svoja imena.
„Nije baš da smo ludi za Realom, ali nama je ovo odličan provod“, kazao nam je jedan od Šveđana. Naravno da su u blizini bili i neizbježni Kinezi i Japanci. Došlo ih je u Madrid u doista velikom broju. Probijajući se kroz gomilu koja se valjala Castellanom prema Bernabeuu razmišljali smo kako bi bilo sjajno da naletimo na Barcelonine navijače. Možda biste pomislili da je to pusta sanjarija. Kazali biste da je animozitet između dvaju klubova i njihovih navijača nadaleko poznata. No, prevarili biste se. Nekoliko trenutaka kasnije naletjeli smo na mladića koji se ponosno fotografirao sa šalom Barcelone ispred stadiona.
Netko bi pomislio da se radi o testu hrabrosti, no ubrzo bi shvatio da je popriličan broj onih koji šeću oko stadiona obučeni u Barcine dresove ili ogrnuti u njene zastave. I svima njima jedna je stvar zajednička: Nitko od njih nije iz Barcelone, pa čak niti iz Španjolske. Naravno, uvjetno rečeno. Pokušali smo naći nekog navijača „blau grane“ iz njenog domicilnog grada, no odustali smo nakon dvadesetak pokušaja. Bilo ih je odasvud, od Venezuele, Argentine i Maroka do Brazila, SAD-a, Južne Afrike i Australije, ali nikako nismo mogli naletjeti na barem jednog iz Katalonije. Očito je da su bili u manjini, što samo svjedoči o razini globalizacije "El Clasica", ali i novcima koji se vrte oko te utakmice. Bolje sreće nismo bili niti na tribini stadiona. Zahvaljujući našem sponzoru Castrolu dobili smo prilično dobra mjesta.
Porodični provod Zidaneovih
Nedaleko iza nas je u staklenoj loži smjestio se s djecom i rođacima predvodnik „galaktičke ere“ Zinedine Zidane. Bio je to odličan porodični provod. Malo su jeli, malo pili, malo gledali utakmicu, te tu i tamo bi poskočili s mjesta. Zanimljivo je bilo vidjeti njihovu razmjenu gestikulacija s običnim navijačima koji su svako malo gledali prema loži Zidaneovih. Odmah do našeg mjesta s desne strane sjedio je par iz Venezuele obučen u Barcine dresove, dok se na lijevu stranu od nas „parkirala“ možda i najžešća skupina Realovih navijača.
„Za koga navijate?“ upitao nas je mladić obučen u dres španjolske reprezentacije. Odmah potom rukom napravio pokret koji bi trebao značiti da neće biti dobro ako navijamo za Barcelonu. Bila je to smiješna gesta, jer osim para iz Venezuele dva mjesta dva dalje sjedio je još jedan čovjek u dresu Barce. Iz naših leđa utaborila se madridska kopija "maksimirskog Zeke", ali s puno poganijim jezikom. Realovci su svako malo zapjevali pjesme s kojima su vrijeđali Barcelonu i Kataloniju, no nismo baš sigurni da su time posebno pogodili navijače koji su oko nas sjedili u Barcinim dresovima.
„Ja sam Hector. Žestoki sam navijač Reala i španjolske reprezentacije“, povjerio nam se mladić u dresu "furije". Svako malo upućivao je sočne psovke na adresu Barcelone. Skoro je „eksplodirao“ kada je Messi nabio jednu loptu u publiku. Međutim, niti u jednom trenutku nije izgledalo da bi moglo doći do fizičkog obračuna na tribinama. Da ljubavi ipak nema, svjedoči činjenica da se Hector odbio fotografirati s navijačima Barcelone.
Realovi navijači prizivaju Drogbu na Bernabeu
„To bi ipak bilo previše“, odmahnu je rukom i sjeo na mjesto.
Možda nije bilo pola stadiona popunjeno turistima, kako reče naš sugovornik s početka teksta, no nije ih bilo ni puno manje. Realova blagajna zbog toga je svakog dana sve punija, no atmosfera na njegovim utakmica sve je komornija. Priznao je to i Hector.
„Treba platiti sve te zvijezde“, ironično je prokomentirao, no već u sljedećoj rečenice zapjevao je s ostatkom družine pjesmu o dolasku Didiera Drogba na Bernabeu. „Osobno ne vjerujem da će doći, ali volio bih ga vidjeti u Realovom dresu“, prokomentirao je Hector.
Uglavnom, puno se toga promijenilo u posljednjih dvadesetak godina. „Duh Juanita“ definitivno je napustio slavni stadion i pitanje je hoće li se ikada vratiti? Ni izbliza nema više one navijačke strasti koja je nekoć „ledila krv“, strasti koja je nogomet i učinila najpopularnijom igrom svih vremena. Stiglo je neko novo vrijeme u kojem prevladava trka za profitom. Vrijeme će pokazati hoće li taj isti profit na kraju „ugušiti“ svoje čedo? Bilo kako bilo, El Clasico još uvijek ima svojih čari. Još uvijek je to posebna utakmica…
