Idućeg tjedna pratit ćemo novo izdanje najvećeg svjetskog teniskog turnira. Iako po vrijednosti sva četiri Grand slama znače jednako te donose jednaki broj bodova i jednaku zaradu, Wimbledon ipak ima jedan poseban prizvuk.
Tri vijesti o kojima se priča
Nama u Hrvatskoj velikim dijelom zbog Gorana Ivaniševića i zajedničkih proživljavanja njegove želje da uzme taj turnir te prolazak kroz sve one mečeve protiv Samprasa, ali i šokove protiv Stoltenberga ili Normana. No, i u svijetu, pitajte određeni broj tenisača ili tenisačica koji bi turnir najradije osvojili i vjerojatno će većinski odgovor biti Wimbledon.
Tako dobar i tako jednostavno poseban
Naravno, uvijek ima iznimki, a jedna koja se po pitanju Wimbledona posebno ističe je Thomas Muster, čovjek koji je bio prvi tenisač svijete, pobjednik Roland Garrosa te osvajač ukupno 44 ATP turnira. Osim toga i čovjek koji nikad u cijeloj seniorskoj karijeri nije mogao pobjedonosno podići ruke na nekom od terena All England Cluba.
Ovo nije tekst o Musterovoj karijeri ili životu, možda bi inače i mogao napisao jedan takav, ali na puno većem broju redaka, budući da je ovaj 55,-godišnji Austrijanac bio poseban po više stvari.
Bio je redovan gost u Umagu, na turniru koji je osvajao tri puta i gdje ga je publika voljela. Bio je vrlo zabavan tip, mnogi bi rekli zabavniji nego njegov tenis, gdje je većinu toga zasnivao na svojoj velikoj brzini. Naravno da nije nedostajalo atraktivnosti, posebno kad bi stizao neke nemoguće lopte i vraćao winnerom u protivničku polovicu terena, no bio je kontraš, defenzivac, igrač linije. Ali i jedan jako veliki zafrkant.
No, travu nije volio i završio je karijeru uz vrlo bizaran podatak kako meč na Wimbledonu nikad nije dobio. Zapravo, nastupio je tamo samo četiri puta, posljednji put 1994., pet godina prije kraja karijere.
Prva tri puta bez seta, 1996. otkazao zbog podcjenjivanja
1987. u tri seta po 6:4 savladao ga je Guy Forget, 1992. izvjesni Grant Stafford (6:3, 6:3, 7:6), godinu kasnije Olivier Delaitre (7:5, 6:4 i 6:2) te 1994. njemački anonimus Alexander Mronz (5:7, 7:6, 6:7, 6:4, 8:6). Muster je svoje najveće rezultate ostvario 1995. te 1996., kad je i postao prvi igrač svijeta, no na travu mu se nije išlo i po tome je ušao u povijest.
Bio je kralj zemlje prije Rafaela Nadala, uostalom na toj podlozi je osvojio čak 41 od svoja 44 turnira. U finalima je bio jako uspješan, dobio ih je 80 posto, odnosno samo 11 puta je izgubio.
Wimbledon je gledao kao priliku za odmor
"Sad imam par dana odmora, pa ću odigrati turnir u Austriji, a onda slijede dva tjedna dugo čekanog odmora tijekom koji ću se pripremiti za drugi dio sezone", rekao je jednom prilikom.
Ta dva tjedna su, pogađate, ona dva tijekom kojih se igra Wimbledon.
Čak i kad se poželio još jednom pojaviti u Londonu, 1996. godine, kad je u trenucima objavljivanja nositelja bio drugi tenisač svijeta, postavili su ga za sedmog nositelja. On je to shvatio kao da ga tamo ne žele te je otkazao turnir i više mu se nikad nije vratio.
Za razliku od našeg Umaga, gdje i sad zna ponekad navratiti te gdje su ga se nadali vidjeti 1999. godine, kad se ipak nakon neuspjeha na Roland Garrosu umirovio.
Vratio se 2010. i 2011. godine, već u petom desetljeću te je nastupio na čak 25 Challengera ili Futuresa, sebi za dušu. Omjer mu je bio 2-25, ali to mu nije više tada bilo bitno. On je svoje glavne stvari odradio sredinom devedesetih. No, ne u All England Clubu.
