Ususret nadolazećem humanitarnom sportskom spektaklu Gem Set Hrvatska, razgovarali smo sa sportskim novinarom Nove TV Sašom Lugonjićem koji će se tijekom prijenosa u ponedjeljak na kanalu Doma TV javljati uživo iz studija u Športskom centru Višnjik.
Tri vijesti o kojima se priča
Misija Zaklade proslavljenog hrvatskog tenisača Marina Čilića je pružanje potpore djeci i mladima, ali i osiguravanje financijske podrške kako bi ostvarili svoj puni potencijal i pretvorili svoje snove u stvarnost.
Događaj će okupiti najveće hrvatske sportske zvijezde s ciljem prikupljanja novčanih sredstava za izgradnju multifunkcionalnog sportskog igrališta za djecu u OŠ Petar Zoranić u Stankovcima i promocije bavljenja sportom od najranije dobi.
Sportska redakcija Nove TV donosi prijenos spektakularnih mečeva u ponedjeljak 17. srpnja s početkom od 19 sati koji će se moći pratiti, osim na TV kanalu Doma TV, i na portalu gol.hr te na društvenim mrežama Nove TV.
Osim Saše Lugonjića koji će razgovarati sa brojnim sportskim zvijezdama u tamošnjem studiju, Vlado Boban će sjediti u vrućoj sudačkoj stolici i tako, uz dozu humora voditi brigu da mečevi proteknu u skladu s teniskim pravilima humanitarno sportskog spektakla Gem Set Hrvatska 2023.
Saša Lugonjić otkriva kako teku pripreme za prijenos uživo, zašto je ovom sportskom novinaru i komentatoru baš tenis najdraži sport, te što nas sve očekuje uskoro na kanalu Doma TV.
Humanitarno-sportski spektakl Gem Set Hrvatska je pred nama. Kako teku pripreme?
Najvažniju stvar smo riješili. Vladi Bobanu, koji će sjediti u sudačkoj stolici i biti zadužen za loše fore, nabavili smo periku, bijelu traku, ultra kratke hlače iz 1970-ih i drveni reket. Björn Borg bio bi ponosan, vjerujem da ni gledatelji neće ostati razočarani. Sve ostalo je spremno, u nedjelju ćemo popeglati i posljednje detalje na generalnoj probi, tako da vjerujem da će gledatelji moći uživati u još jednom humanitarno – sportskom spektaklu Gem Set Hrvatska.
Od svih sportova, znamo da ti je tenis najdraži. Kako se razvila ljubav prema njemu i koji ti je je meč koji si gledao najviše ostao u sjećanju?
Na tenis sam se navukao još kao klinac i to sasvim slučajno. Nitko od mojih nije pratio tenis, ali ja sam iz nekog razloga sjeo pred tv i svidjelo mi se. Prvi meč kojeg se mogu sjetiti, i to kroz maglu, je Živojinović – Wilander u Roland Garrosu.
Nakon toga se pojavio Ivanišević i to je bila prekretnica. Goran mi je bio najveći uzor u djetinjstvu, toliko sam ga obožavao da je praktično bilo nemoguće da propustim bilo koji njegov meč u televizijskom prijenosu. Za vrijeme Australian Opena dizao bih se u gluho doba noći, a za vrijeme Roland Garrosa znao markirati samo da pogledam njegove mečeve. Sreća da su Wimbledon i US Open bili za vrijeme praznika.
Nije teško pogoditi da je meč koji mi je najviše ostao u sjećanju Goranovo finale s Rafterom kad je konačno osvojio Wimbledon. Odmah uz bok toga je i ona trodnevna drama s Henmanom u polufinalu. Ali, duboko su mi se urezali i neki bolni porazi. Najviše od svih finale sa Samprasom 1998.
Nakon što se Goran povukao mislio sam da više neću moći uživati u tenisu kao ranije, ali u to vrijeme kreće meteorski uspon Rogera Federera. Njegov stil igre na prvu me osvojio i postao sam veliki fan legendarnog Švicarca.
Federer mi je najdraži sportaš uz Gorana i Dražena Petrovića i sreća je da sam godinama mogao uživati u njegovom mitskom rivalstvu s Đokovićem i Nadalom. Iskreno, nakon njegovog umirovljenja manje gledam tenis. Jednostavno mi nedostaje onaj žar koji sam imao uz Gorana i Rogera.
Igraš li tenis i privatno? I ako da, imaš li kakvu anegdotu s teniskog terena?
Nažalost, ne igram već 20 godina. Igrao sam kao klinac rekreativno, ali nakon što sam počeo raditi jednostavno sam prestao. U početku sam mislio da je prekid samo privremen i da ću se uskoro vratiti na teren, ali jednostavno se nije dogodilo.
Poznat si i kao vrsni poznavatelj povijesti sportskih događaja, a budući da je Gem Set orijentiran prema djeci, koju bi im manje poznatu sportsku priču ispričao za koju misliš da bi ih zaintrigirala da i sami jednog dana budu sportski uzori?
S obzirom da se radi o teniskom događaju, izdvojio bih Arthura Ashea i Billie Jean King. Iako se radi o dvoje teniskih velikana, vjerujem da većini klinaca njihove priče nisu toliko poznate (iskreno, nisu ni meni bile dok sam bio dijete).
Uz to što su bili fantastični tenisači, i Ashe i King imali su još veću društvenu važnost. Oboje rođeni 1943. godine, kroz teniski svijet probijali su se u vrijeme koje nije bilo ni malo blagonaklono prema tamnoputim osobama i ženama koje su „plivale protiv struje“.
Arthur Ashe jedini je tamnoputi tenisač u povijesti koji je osvojio Wimbledon, Australian Open ili US Open, a sestre Williams kasnije su ga isticale kao jednog od uzora na teniskom putu. U dobi od 40 godina prilikom operacije srca transfuzijom je primio krv zaraženu HIV-om, što će saznati tek pet godina kasnije.
Nakon toga borio se kako bi među običnim ljudima podigao svijest o AIDS-u, te osnovao fondaciju za borbu protiv bolesti koja je u to vrijeme za većinu društva bila izvor velikih predrasuda. Preminuo je u dobi od 49 godina.
Billie Jean King u velikoj karijeri 6 puta je osvojila Wimbledon, te ukupno čak 12 Grand Slam turnira. Ipak njezina borba za prava žena u teniskom svijetu učinila ju je još slavnijom od briljantnih rezultata.
Razočarana činjenicom da su tenisačice u njezino vrijeme zarađivale mnogo manje od tenisača, King se početkom 1970-ih s osmero kolegica okrenula protiv vladajućeg teniskog establišmenta i osnovala žensku tenisku ligu koja je bila preteča osnivanja WTA Toura.
Kasnije je postala i veliki borac za prava LGBT zajednice. Prije nekoliko godina snimljen je i film „Rat spolova“ o njezinom kultnom meču s Bobbyjem Riggsom, u kojem Billie Jean King glumi Emma Stone. Vrijedi ga pogledati.
O društvenoj veličini Arthura Ashea i Billie Jean King dovoljno će reći činjenica da njegovo ime nosi središnji teren US Opena, a njezino cijeli teniski centar u kojem se igra njujorški grand slam.
Brzopotezna - nastavi niz:
Svoj posao volim zato što… sam preko njega ostvario sve one snove koje sam imao kao klinac, te me i danas inspirira kao i prvog dana.
Ne mogu bez….glazbe Brucea Springsteena.
Omiljena klopa mi je… sushi.
Omiljeno piće mi je… gin tonik.
Prvo što napravim kad se probudim je… pojedem bananu. To mi je ritual.
Neostvarena želja mi je… komentiranje finala Wimbledona sa središnjeg terena u All England Clubu.
