Bio je ponedjeljak, 9. srpnja 2001. godine, kad su se Goran Ivanišević i Patrick Rafter sastali u jednom od emocijama najbogatijih wimbledonskih finala, za koji su ljudi kupovali ulaznice na dan završnog dvoboja. Bilo je to doba prije izgradnje pomičnog krova nad središnjim stadionom All England Cluba, kad je kiša polufinalni dvoboj Ivaniševića i Tima Henmana pretvorila u trodnevni spektakl pa je finale s nedjelje pomaknuto na ponedjeljak.
Navijači su satima čekali kako bi dobili priliku vidjeti obračun dvojice velikih suparnika na terenu, ali i prijatelja izvan njega. Tri sata i dvije minute trajala je završna borba. Tada je Rafter na Ivaniševićev drugi servis loptu poslao u mrežu, a Goran se u nevjerici ispružio po svetoj wimbledonskoj travi. U svom četvrtom finalu, odigranom 9.7., uspio je sa 9-7 osvojiti odlučujući, peti set iskoristivši četvrtu meč-loptu i osvojiti svoj jedini i toliko željeni Grand Slam naslov.
Sjajni Australac doživio je drugi uzastopni poraz u wimbledonskom finalu, nakon što je godinu prije poražen u četiri seta od Amerikanca Petea Samprasa. Iako nikada nije osvojio wimbledonski pehar, ostala su mu dva Grand Slam naslova osvojena na US Openu.
Goran Ivanišević je 2016. godine, 15 godina nakon trijumfa nad Rafterom, nagrađen time što je umaškom ATP stadionu nadjenuto njegovo ime. Patrick Rafter je takvu počast doživio još 2008. godine, kad je izgrađen teniski centar u Brisbaneu. U srpnju ove godine dobit će priliku zaigrati i na stadionu Gorana Ivaniševića, na kojem su tijekom protekla tri desetljeća prodefilirala gotovo sva najveća imena svjetskog tenisa.
O dvoboju s Rafterom, o sjećanjima na 9. srpnja 2001. i o ostalim događajima kojima će biti uveličano 30. izdanje umaškog ATP turnira, Goran Ivanišević će podijeliti svoje impresije na druženju s predstavnicima medija u Zagrebu.
