Kad god se u Hrvatskoj povede priča o najvećem hrvatskom tenisaču, uvijek se spominju dva imena, Goran Ivanišević i Marin Čilić. Riječ je o dvojici vrhunskih sportaša koji su svojim uspjesima ostavili snažan trag u svjetskom tenisu, a njihovi navijači i danas rado raspravljaju o tome tko je od njih dvojice napravio više.
Tri vijesti o kojima se priča
Obojica imaju bogate karijere i dojmljive uspjehe, a brojke su im prilično slične, što raspravu čini još zanimljivijom. Valja pritom imati na umu i da je Goran igrao u razdoblju kada su karijere u prosjeku bile kraće, a ukupna konkurencija iznimno jaka i podloge za igru raznovrsnije, što mnogi uzimaju kao plus u njegovu korist.
Marin dulje traje i još uvijek nije gotov
Marinova iznimna dugovječnost i konzistentnost omogućili su mu da se po nekim kriterijima ipak značajnije odmakne od Gorana. Godine provedene na vrhunskom nivou donijele su mu veći broj nastupa i prilika za ostvarenje impresivnih rezultata.
Najizraženija razlika vidi se upravo na Grand Slam turnirima. Čilić je odigrao čak devet Grand Slamova više od Gorana i zabilježio ukupno 141 pobjedu uz 59 poraza, što daje postotak uspješnosti od 70.5%. Goran je u svojoj karijeri upisao 110 pobjeda i 50 poraza, odnosno 69% uspješnosti.
Čilić puno više puta u drugom tjednu
Marin je čak 28 puta prošao prva tri kola i tako stigao do drugog tjedna Grand Slama, dok je Goran to uspio 19 puta. To dodatno potvrđuje Marinovu stabilnost i konstantnu prisutnost u završnicama najvećih turnira.
Zanimljivo, obojica su na kraju došla do istog broja četvrtfinala, po 14 puta. Marin je to znači napravio s polovičnim uspjehom u četvrtom kolu, dok je Goran samo pet puta završio svoj nastup u četvrtom kolu , a 14 puta otišao među osam.
Goranov Wimbledon ipak je nešto posebno
Polufinala su također vrlo zanimljiva usporedba. Čilić ih ima šest i pritom je barem jednom stigao do polufinala na svakom od četiriju Grand Slamova. Goran je polufinale igrao sedam puta, ali čak šest tih nastupa bilo je na Wimbledonu i jedan na US Openu, što govori o njegovoj specijalizaciji za brzu podlogu.
Konačno, iako brojke možda malo više idu u prilog Marinu, mnogi i danas emocionalno najviše pamte Goranov nevjerojatan put do titule na Wimbledonu 2001. godine. Taj trenutak ostaje duboko urezan u kolektivno sjećanje hrvatskog sporta, a za mnoge navijače upravo je ta priča ono što Gorana čini najvećim.
