Svjestki tenis oprašta se od legendarnog igrača i trenera Nikole Pilića koji nas je napustio u 87. godini. Domaći ljubitelji tenisa pamtit će ga po osvojenom Davis Cup naslovu na klupi Hrvatske, a svjetska javnost kao jednog od najutjecajnijih igrača koji je formirao bijeli sport u ovo što je danas.
Tri vijesti o kojima se priča
U njegovoj karijeri malo je bilo trenutaka koji bolje opisuju njegovu veličinu i važnost za svjetski tenis od onoga što je doživio na Wimbledonu.
Wimbledonske šlape i engleske spletke koštale ga naslova
Kao igrač, Pilić je bio blizu najvećeg uspjeha 1967. godine. U četvrtfinalu je nakon pet sati iscrpljujuće borbe savladao Johna Coopera, uz set koji je završio čak 14:12 na nesnosnoj vrućini.
U polufinalu ga je čekao John Newcombe. Pilić je kasnije priznao da je bio “najbolji igrač turnira”, ali da je iscrpljenost i splet nesretnih okolnosti presudio protiv njega.
Čak se i poskliznuo u svlačionici na službenim wimbledonskim papučama nakon kišne pauze i izgubio servis odmah po povratku na teren. Newcombe je slavio, a Pilić je ostao bez prilike da se bori za trofej.
Wimbledonski bojkot koji je formirao ATP
Šest godina kasnije, 1973., Wimbledon je ušao u povijest upravo zbog njega. Jugoslavenski savez suspendirao ga je jer je odbio igrati Davis Cup susret, nije se odazvao jer je već bio izborio nastup na Mastersu u parovima.
Međunarodna federacija (ILTF) potvrdila je kaznu i zabranila mu nastup na Wimbledonu. No tada se dogodilo nešto nezapamćeno – 81 profesionalac, uključujući 13 od 16 nositelja, odlučio je stati uz Pilića i bojkotirati turnir.
Taj događaj, kasnije prozvan “Wimbledonski bojkot”, označio je prekretnicu u povijesti tenisa. Bio je to trenutak kada je nastao ATP (Association of Tennis Professionals) – u čijem je osnivanju Pilić bio jedan od ključnih ljudi, njih su kasnije nazvali “Handsome Eight”.
Tenis je od tog trenutka ušao u eru profesionalizma i prerastao u globalni biznis kakav poznajemo danas.
Sam Pilić je kasnije rekao:
“Nisam ja bio važan, važan je bio nastanak ATP-a. Do tada su nas tretirali kao krumpire i plaćali 50 funti za igranje na Wimbledonu. Nakon bojkota postalo je jasno da bez nas nema ni turnira ni sporta. To je trenutak kada je tenis postao profesionalan.”
