Najbolja hrvatska tenisač Donna Vekić je prošle godine napravima ogroman iskorak u karijeri, a njezin put do srebra na Olimpijskim igrama u Parizu bio je jedan od najupečatljivijih trenutaka sportske 2024. godine.
Kad ste prije godinu dana razmišljali o 2024., jeste li ju mogli ovakvom zamišljati:
"Stvarno je nevjerojatna sezona iza mene, ali kad sam radila ciljeve i planove za 2024. godinu medalja je bila broj jedan. Da sam očekivala medalju u pojedinačnoj konkurenciji, nisam, mislila sam da će to prije doći u mješovitim parovima, ali na kraju nisam ni odigrala meč."
Wimbledon je bio nešto posebno, došli ste do polufinala, a onda ste izgubili od Jasmine Paolini u onakvoj drami. Sigurno nije bilo lako vratiti se nakon toga:
"Nije bilo. Bila sam ozlijeđena, a onda sam se i razboljela prije puta u Pariz. Bila sam na Hrvatskoj u moru, svi su me pitali za taj meč, a sljedeće pitanje je bilo o Parizu – jesam li spremna. Ja nisam htjela vidjeti ni teniski reket, ni lopticu do sljedeće godine, a ne za deset dana. Na taj način su me ljudi motivirali, nisam mogla vjerovati koliko je ljudi pratilo Wimbledon, to me motiviralo i dalo mi snagu za Pariz."
Mnogi su mislili da će vam trebati jako puno da se oporavite od poraza u polufinalu Wimbledona:
"I dalje me srce boli. Da se to nije dogodilo u Parizu, tko zna da li bi se uopće oporavila od tog poraza. Nisam ga zaboravila, ali Pariz mi je odvukao pažnju. Svi mečevi su bili nevjerojatni, a podrška iz Hrvatske još nevjerojatnija."
Pariz je bio mjesto najveće sreće u karijeri, ali samo nekoliko mjeseci ranije razmišljali ste o odustajanju od nastupa na Roland Garrosu:
"Zemljana sezona za mene nikad nije bila spektakularna, ali ove godine me baš jako pogodila. Došli smo u Pariz, nisam imala više imala snage ići na treninge, a kamoli igrati turnir. Izašao je ždrijeb, u prvom kolu sam igrala protiv cure koje protiv sam izgubila turnir prije.
Mislim se – kud sad baš opet. Nekako sam došla do trećeg kola u Parizu, imala sam jako težak poraz od Olge Danilović, ali to me zaista diglo. Toliko me bolilo da izgubim na taj način, jedina opcija je bila ili da stanem, ili da guram dalje. Budući da su Igre bile za mjesec i pol dana, pauza nije bila opcija."
Jeste li nakon svega osjetili koliko znače vaši mečevi ljudima u Hrvatskoj:
"Definitivno, evo sad sam se naježila. Kad sam vidjela koliko su ljudi pratili Olimpijske igre, moji mečeve, kad su mi ljudi rekli da se nisu toliko živcirali od Ivaniševića, tako da se nadam da ću im donijieti još dobrih rezultata."
Glavni cilj je osvajanje Grand slam turnira:
"Definitivno. Ako može biti Wimbledon, još bolje. Vjerujem da mogu osvojiti Grand slam, puno se toga mora poklopiti da moram osvojiti sedam mečeva. Ne čini se puno, ali kad si tamo onda se to čini kao cijela vječnost. Ako se sve posloži, ako bude sreće, moguće je."
Koliko tu ima prijateljstva između tenisačica:
"Mogu reći da imam tri-četiri jako dobre prijateljice s kojima se mogu podružiti na turniru, van turnira. Znam da ćemo ostati u dobrim odnosima nakon naše teniske karijere, to je stvarno rijetko. Nije lagano kada moram igrati protiv njih, ali na kraju je samo jedan meč. Rukujemo se i idemo dalje. To su Maria Sakkari, Belinda Benčić i Ajla Tomljanović."
Infrastruktura se spominje kao najveći problem hrvatskog tenisa, a vi ste na lokalnoj razini napravili značajan iskorak s programom javnih terena u Osijeku:
"Iznimno sam ponosna na tri terena dosad, u planu nam je još jedan teren da zaokružimo tu Grand slam priču. Imat ćemo četiri javna terena i četiri Grand slama. Najbolja stvar je što su tereni 97 posto popunjeni. To me čini jako ponosnom."
Bi li bila otvoreni ideji da vas poznati streaming servis snima dok prolazite tenziju velikih mečeva:
"Morala bih dobro razmisliti, nisam baš sigurna. Tu su neke velike nervoze prije mečeva, pogotovo na Grand slamu. Ako je Nova TV zainteresirana, dogovorit ćemo se."
Cijeli intervju s Donnom Vekić pogledajte u prilogu iznad teksta.
