Objava koja se proširila društvenim mrežama pokazuje zanimljiv trend među europskim reprezentacijama koje su izborile nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Prema navedenim podacima, među 16 europskih sudionika samo četiri reprezentacije nemaju nijednog igrača afričkog podrijetla – Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Turska i Češka.
Škotima se "omakao" jedan, Francuzima većina reprezentacije
Prema navedenim podacima, Škotska ima jednog, a Norveška i Španjolska po dvojicu reprezentativaca afričkih korijena. Svi ostali ih imaju više, a nevjerojatno zvuči ipak neslužbeni podatak da ih je kod Francuza čak 21, odnosno samo pet igrača bez afričkih korijena. Osim njih, najveći broj ih je kod Engleza, Nizozemaca, Portugalaca i Švicaraca.
Tri vijesti o kojima se priča
Kod Škotske se kao jedini igrač afričkog podrijetla navodi napadač Ché Adams, čiji je otac podrijetlom s karipskog otoka Antigve i Barbude, dok mu je majka Engleskinja. Adams je jedan od važnijih igrača u sastavu Stevea Clarkea te je među putnicima za Svjetsko prvenstvo.
Norveška i Španjolska po dva, ali itekako bitna
Norveška ima dvojicu reprezentativaca afričkih korijena. To su Antonio Nusa, jedan od najvažnijih igrača reprezentacije, čiji je otac podrijetlom iz Nigerije, te Oscar Bobb, čiji je otac iz Gambije. Obojica su među najtalentiranijim norveškim nogometašima nove generacije.
Posebno se ističe i španjolska reprezentacija, koja ima dvojicu igrača afričkog podrijetla za koje svi znaju. Riječ je o krilnim napadačima Nicu Williamsu i Lamineu Yamalu, koji čine jednu od najopasnijih bočnih kombinacija u svjetskom nogometu. Williamsovi roditelji podrijetlom su iz Gane, dok je Lamineov otac iz Maroka. Njihova brzina, dribling i sposobnost stvaranja viška predstavljaju jedno od najjačih oružja aktualnih europskih prvaka.
Hrvatska ih nema, u bližoj budućnosti ni neće
Hrvatska se tako našla u vrlo uskom krugu reprezentacija koje su izborile plasman na Svjetsko prvenstvo bez ijednog igrača afričkog podrijetla. Nikad ih nismo niti imali, a čini se da nećemo niti u bližoj budućnosti. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu, dok su Turci i Česi nekad u prošlosti imali Kazima Richardsa, odnosno Theodora Gebrea Selassieja.
Ova statistika još jednom potvrđuje koliko su europske reprezentacije danas odraz sve raznolikijeg društva te kako mnoge nacionalne momčadi značajan dio svoje kvalitete crpe iz igrača čije obitelji imaju korijene na afričkom kontinentu.
