Junaci susreta protiv Brazila, Bruno Petković i Josip Juranović, najavljuju polufinalnu utakmicu Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Argentine.
Tri vijesti o kojima se priča
"Nemamo neki plan i ideju za Messija, vidjeli smo i u prošlim navratima da ga je momčad zaustavljala, nikad nismo imali pojedinca da ga markira, nećemo imati poseban plan", otvorio je Bruno Petković pa komentirao iznenađenje Maroka.
"Možda je bilo čak i dosta podcjenjivanja od strane hrvatskih medija za remi protiv Maroka, a i tada smo govorili da je to dobra reprezentacija i da su zasluženo tu. To je ogroman uspjeh za jednu afričku reprezentaciju."
Kako to da niste uspjeli u Italiji?
"Neću trošiti vremena da komentiram neke stvari koje nisu vezane za SP i reprezentaciju, nešto je iza mene, nisam puno toga pokazao, ali sam puno toga naučio i zadržati ću se na tome", rekao je pa prepustio riječ Juri.
Koja je tajna Hrvatske?
"Mogu reći da je tajna što smo svi zajedno, svi smo kao obitelj ovdje, dišemo jedan za drugoga i to je tajna našeg uspjeha", smatra najbolji desni bek Mundijala.
Mirnoća je najbitnija pri izvođenju penala
Koja je tajna penala?
"Mislim da jako puno ljudi koji se ne bave profesionalnom nogometu znaju puknuti penal, ali razlika je u tome što si pod pritiskom u tom trenutku, puno je lakše kada imaš golmana koji ti olakša život, ali mirnoća je tu najbitnija", smatra Petković.
Gdje ste gledali polufinale 2018.?
"Sjećam se 2018. i polufinala. Bio sam 78. sam bio u izboru za napadača Hrvatske, u Bologni peti ili šesti. Jako mi je malo falilo da s priprema odem na finale u Moskvu. Svi oni temelji koji su postavljeni je nešto što drži momčad na okupu, s nekim novima i mlađima, mi smo došli u čvrsto izgrađene temelje.
Je li gol na najvećoj sceni osveta Talijanima što tamo niste uspjeli?
"Normalno da je najvažniji gol u mojoj karijeri, ne shvaćam to kao neku osvetu, niti imam bilo kakvu mržnju prema nekome, igram za Hrvatsku i to ću pričati svojoj djeci…", rekao je Petko pa prepustio riječ Juranoviću.
Možete li usporediti hrvatsku vezu s argentinskom?
"Imamo najbolji vezni red i ne znamo kada će se to ponoviti. Sigurnija je lopta kod njih, nego novac u banci. Imam tu čast da skupljam znanje pored njih. Želimo usrećiti naše, doći doma ponosni, a to žele i Argentinci, no mi smo mala zemlja i s velikim srcem", kaže Juranović.
Nadam se da ću u i polufinalu osjetiti isto ono kao protiv Brazila
Bruno, je li vam gol Brazilu najdraži u životu?
"Možda sam sada svjesniji, malo hladnije glave mogu komentirati gol. Ne znam što bi moglo izjednačiti taj osjećaj i nadam se da ću to probati saznati u polufinalu. Moj idol je Ronaldo (brazilski) je bio igrač koji je uživao u nogometu, zbog njega se plaćala karta, on je igrao s osmjehom, radio je poteze kao nitko drugi i ne znam hoće li ikada to netko napraviti", rekao je Petko pa nastavio:
Kako je ovaj pogodak utjecao na vaše samopouzdanje?
"Sa svakom utakmicom Hrvatska je sve bolja, od početka smo se podizali. Igrali smo protiv sve težih protivnika, za mene osobno je jedan gol sve, donese ti samopouzdanje Kada pogledate pauzu između produžetaka, svi su vjerovali, govorili su da imamo još vremena i to je snaga jedne ekipe, imamo jednu veliku vjeru u prvog igrača do tebe.".
Što kažete o Dominiku Livakoviću, nasljedniku Danijela Subašića?
"Livi, jako je odličan momak, veliki je radnik, to se ne vidi, analizira sve poslije utakmice i previše puta, toliko je alergičan na svoje pogreške, poslije nekih utakmica ne znam je li spavao uopće. Mi smo to znali, a sada i svijet", rekao je Petko pa dao riječ kolegi do sebe:
"Sa Subašićem nisam igrao, ali imao sam sreće upoznati ga. Kada sam došao kod njega, kao da smo igrali 100 godina, gledao sam ga 2018. preko televizije, jedan veseo čovjek, čujemo se preko poruka i hvala mu što nas još uvijek podržava."
Juranovića ne osjeća pritisak
Josipe, imate li pritisak nakon utakmice protiv Brazila?
"Ja nisam igrač od 20 ili 30 milijuna eura, ja nikad nisam odustajao ni kad sam bio u Hajduku ili Dubravi, moji doma su me naučili da gledam prema naprijed, da ne gledam što se piše. Kad sam bio u Hajduku bilo je jako puno skepse, nakon toga sam osvojio trofej i Legiji, za tri milijuna sam otišao u Škotsku. Čudne priče priča život, jedino čime se zabrinjavam jest igrati što bolje na terenu."
Odakle vam takva mirnoća u završnici, pogotovo u penalima?
"Znamo što se događalo prije, znamo kako se naša država stvarala, to su neke stvari koje su nam usadili naši roditelji. U životu ništa nećeš postići ako se ne boriš, to je nešto što nas nagradi, mi smo dobra ekipa, nismo dobili sve na kvalitetu, bilo je tu i sreće, ali mislim da mi to sve zaslužujemo", rekao je Petko.
Josipe, kako se nosiš s interesom velikih klubova?
"Iskreno, nisam čitao da se pisalo o meni. Fokusiran sam na reprezentaciju, rekao sam agentu da mi ne šalje ništa, želim napraviti nešto za sebe i svoju obitelj, želim da mogu pričati svojima da sam ja to osvojio i da mogu biti ponosni na mene."
Bruno, jesi li razgovarao s Mandžom?
"Imao sam par razgovora s Mandžom, iako on nije nešto rječit, dao mi je neke savjete, koje ću zadržati za sebe. Dao mi je najviše mirnoće."
