16. studenog 2003. godine Lionel Messi odigrao je svoju prvu profesionalnu utakmicu, dobivši priliku u dresu Barcelone, onom gdje će provesti većinu svoje veličanstvene karijere.
19 godina i četiri dana kasnije počelo je Svjetsko prvenstvo u Katru. Razdoblje je to kroz koje je Argentinac osvojio sve što je mogao osvojiti, odnosno svaki značajniji trofej za kojeg se u karijeri natjecao. Osim jednog, onog po kojeg je došao upravo u malu bogatu arapsku državu.
Je li mu bilo suđeno ili podređeno?
Mnogi će reći kako mu je bilo sve podređeno tome, no činjenica je ta da je Messi 28 dana kasnije imao priliku poljubiti trofej koji je najviše želio i to kao najbolji igrač turnira, čovjek koji je postigao sedam pogodaka i podijelio tri asistencije. Time je postao i prvi čovjek nakon Gerda Müllera 1970. godine koji je na jednom SP sudjelovao u dvoznamenkastom broju golova kao strijelac ili asistent.
Napokon je dočekao priliku i nije se libio preuzeti odgovornost, to je napravio siguran u sebe, ali i svoju momčad. Tako nas ne treba čuditi njegovo izravno sudjelovanje u preko pola argentinskih akcija koje su završile udarcem na gol.
Uvijek je nekoga drugog insprirao da mu pomogne. U grupi je to bio Enzo Fernandez, onda se u drugom krugu, u trenucima kad je bilo najvažnije, ukazao Julian Alvarez, dok je u finalu potrebni dodatni vjetar u leđa dobio od strane Angela Di Marije i vratara Emiliana Martineza.
No, i to finale odradio je kao najbolji. Pogodio je kazneni udarac za 1:0, a onda i u produžecima, prije nego je Kylian Mbappe još jednom sve vratio na početak.
Vidjela se na njegovom licu kombinacija raznih emocija, kao da se pitao hoće li još jednom, na nevjerojatan način, ostati bez onoga što najviše želi.
Ostao je sabran, koncentrirao se i u raspucavanju izveo kazneni udarac precizno i sigurno, u trenucima kad je to bilo najteže. Nakon što su Francuzi pospremili svoj prvi i došli time u veliku prednost. Pogodio je i dao ono što je trebalo Martinezu da odmah nakon toga obrani udarac Comana, da bi sve završio nešto kasnije.
Messi je tako mogao proslaviti ono što mu je nedostajalo za ostavštinu, ono što mu je nedostajalo da mnogi priznaju njegovu pravu veličinu.
Bit će naravno i onih koji će mu ovo osporavati, no i to je dio njegove veličine. Nitko ne može biti velik ako nema onih koji će ga iz raznih razloga pokušavati učiniti manjim nego što je.
Srećom, njemu to ne predstavlja problem.
