Još malo i procurit će posljednje zrno pijeska. Danas u 17 sati po hrvatskom vremenu započinje 22. Svjetsko nogometno prvenstvo. Otvaraju ga domaćin Katar i Ekvador na stadionu Al Bayt, kapaciteta 64 tisuće mjesta.
Čast svima, pa i Olimpijskim igrama, ali usporedbi nema. S nogometom se ipak ništa ne može mjeriti, a sveti gral nogometa je Svjetsko prvenstvo. Predstojeći će turnir po mnogočemu biti jedinstven. Domaćin je Katar, mala, ali prebogata državica na obodu Perzijskog zaljeva, koja leži na golemim zalihama plina i nafte.
Već samo po tom detalju u startu se moglo naslutiti da će prepuštanje organizacije takvoj državi, koja je bez osobite nogometne tradicije, ali zato prepuna petrodolara, biti obavijeno kontroverzama i aferama.
Brojne kontroverze
Koliko je točno nesretnih radnika, mahom iz siromašnijih država svijeta, poginulo u izgradnji velebnih stadiona, ni danas nije poznato. Barata se s golemim ciframa, spominju se tisuće, pa i više od deset tisuća, ovisno o izvoru. Neki kažu da je sve to prenapuhano s ciljem da se Katarci difamiraju i izvuče im se još više novca, drugi tvrde da je istina još brutalnija.
Teško je reći što je istina, ali kao da je ikada bilo puno drukčije. Istina je oduvijek najtraženija roba na svim meridijanima, pogotovo zadnjih godina.
Kada pogledate te brojke, imate dojam da smo se vremeplovom vratili u pradavno doba kada su robovi gradili egipatske piramide. Je li moguće da je to baš tako? Istina je vjerojatno negdje u sredini.
Prvi put prvenstvo će biti odigrano usred sezone i praktički u jednom gradu ili njegovoj okolici - Dohi. Svih osam stadion u krugu je od 50-60 kilometara.
Organizacijski izazovi
Kada se nekoliko stotina tisuća navijača odjednom slije na jedno mjesto, lako je zaključiti da bi to bio organizacijski izazov i za London, Pariz, Berlin ili New York, a kamoli za Dohu, koja nema prevelikih iskustava s organizacijom najvećih natjecanja. Stoga su sumnje logične.
Kako će to sve skupa funkcionirati, teško je reći. Sljedeći dani dat će odgovor mogu li Katarci demantirati skeptike koji su prognozirali sveopći kaos. Zasad nema većih problema.
Budući da će se turnir održati usred sezone, očekuje se da će najbolji nogometaši doći u vrhunskoj formi te da će Mundijal biti spektakularan u pogledu razine kvalitete nogometa.
Na kladionicama Brazil kotira kao najveći favorit. Odmah iza njega su Francuska i Argentina, pa Engleska, Španjolska, Portugal i Njemačka. Hrvatska se vrti oko top 10, a mnogi su mišljenja da su Vatreni najveći favorit iz sjene.
Europska dominacija
Europljani dominiraju već 20 godina. Južnoamerikanci su posljednji put bili na krovu svijeta 2002. u Japanu i Koreji. Ronaldo, Ronaldinho i Rivaldo odveli su Brazil do petog naslova prvaka svijeta. Otad je samo Argentina još stigla do finala i izgubila od Njemačke 2014. u Brazilu. Sve ostale medalje odnijeli su Europljani.
Prije četiri godine u Rusiji sva četiri polufinalista bile su europske reprezentacije, a među njima i Hrvatska, koja je prošla u finale i tamo izgubila od Francuske.
Brazil i posebice Argentina razočarali su. Brazil možda nije bio jak kao prije, ali još uvijek je imao dosta klasnih igrača. Njegov izvor talenta teško da može posve presušiti i moglo se očekivati da će za četiri godine složiti jaku momčad, no Gauči su bili u velikoj krizi.
Sjećamo se da su nam utučeni argentinski novinari pričali kako ih najviše brine što nema velikih talenta na vidiku i da se boje kako se Argentina možda neće ni plasirati u Katar, pogotovo ako se Lionel Messi oprosti od reprezentacije.
Povratak Brazila i Argentine
Francuska je bila u naponu moći, Engleska se dizala, Hrvatska je stupila na veliku scenu, pa se činilo da Južnoamerikanci još dugo neće na naslovne stranice.
U četiri godine mnogo se toga promijenilo. Francuska je okopnila, Engleska također, Njemačka je jako pala, Španjolska nema zvijezde, Portugal uvijek negdje posrne, a Brazil i posebno Argentina vidno su se digli.
Nakon SP-a u Rusiji malo tko bi se kladio na Argentince, a sada su opet u samom vrhu favorita. Neki će reći da se nazire kraj europske dominacije i da su sazreli uvjeti da Južna Amerika opet podari svjetskog prvaka.
Možda su tradicionalne europske velesile u padu, ali pitat će se nešto i Hrvatsku i Dansku, a možda još pokoju europsku reprezentaciju.
Dojam je da u kvalitativnom smislu nikada nije bila veća izjednačenost. Nema više megareprezentacija kao što su nekoć bile Brazil ili Njemačka, za koje ste unaprijed znali da će otići daleko, vjerojatno do finala jedna ili druga reprezentacija.
Je li stiglo vrijeme za novog prvaka svijeta?
Sada se čini da razlike nisu više tako velike, dojam je desetak reprezentacija može osvojiti SP, a možda se dogodi i neko veće iznenađenje.
Grčka je osvojila Euro, ali na Euru nema Brazila i Argentine, a ni Urugvaja. Teško da možete otići do finala SP-a, a da ne morate izbaciti niti jednu od tih reprezentacija.
Je li stiglo vrijeme da prvak bude netko tko to dosad nije bio? Mnogi će uprijeti prstom u Nizozemsku i Portugal, ali nije malo ni onih koji misle da je u krugu potajnih favorita i Hrvatska.
I to nije nikakvo pretjerivanje. Hrvatska je u Ligi nacija pokazala da ima kvalitetu i da može. Tu je i bitan detalj, pobjednički mentalitet koji je iskovan u Rusiji.
Tko zna, možda na kraju iskoči netko četvrti. Ovo je prvenstvo po mnogočemu osebujno, možda bude i po konačnom pobjedniku.