Hrvatski predstavnici na Zimskim olimpijskim igrama Milano-Cortina 2026. natjecat će se na pet različitih lokacija, a većina njih je ljubiteljima zimskih sportova dobro poznata, pogotovo ona na kojima će se održavati natjecanja u alpskom skijanju - staza Stelvio u Bormiju i Olimpia delle Tofane u Cortini d'Ampezzo.
Tri vijesti o kojima se priča
Ljubiteljima biatlona dobro su poznate prekrasne slike koje dolaze s natjecanja u Antholz-Anterselvi, a stadion Tesero koji se nalazi u dolini Fiemme nezaobilazna je stanica najveih natjecanja u skijaškom trčanju. Milanska klizačka arena će biti mjesto na kojem ćemo gledati nastupe hrvatskih predstavnica u brzom klizanju na kratkoj stazi.
Cortina d'Ampezzo - ljepotica Dolomita
Hrvatske skijašice Zrinka Ljutić, Leona Popović i Pia Vučinić će biti u akciji na padanima skijaškog centra Tofane koji se uzdiže iznad Cortine d'Ampezzo. Poznata po utrkama skijašica u brzim disciplinama, spustu i superveleslalomu, staza Olimpia delle Tofane uživa poseban status, kako među natjecateljicama, tako i među ljubiteljima skijanja. Na njoj su se već dijelile olimpijske medalje prije 70 godina, kad je Cortina samostalno ugostila Igre, a od 1993. je nezaobilazna stanica u Svjetskom kupu.
Spust ima start na 2320 metara nadmorske visine, a tijekom vožnje po 2660 metara dugoj stazi skijašice svladaju 760 metara visinske razlike. Zbog atraktivnih skokova, strmog početka i velike brzine koju skijašice postižu, spust u Cortini ima status poput onih koje skijaši voze u švicarskom Wengenu i austrijskom Kitzbuehelu.
No, hrvatske predstavnice će se natjecati samo na donjem dijelu ove staze, jer će nastupati u tehničkim disciplinama. Start veleslaloma je na 1960 metara, cilj na 1560 metara, a staza je dugačka 1300 metara. Slalom će početi još 225 metara niže, a dužina staze je 540 metara.
Od hrvatskih predstavnica na toj se stazi natjecala samo Leona Popović, koja je 2021. nastupila na Svjetskom prvenstvu kojem je Cortina bila domaćin. U slalomu je osvojila 21. mjesto, a u veleslalomu je bila 25.
Bormio - Stelvio ledi krv u žilama
Staza Stelvio ima posebno mjesto među skijašima, koji se prema tom spustu odnose sa strahopoštovanjem, jednakim, ako ne i većim od onog koje pokazuju prema klasicima u Wengenu i Kitzbuehelu. Staza dužine 3250 metara, s maksimalnim nagibom od 63 posto i 1010 metara visinske razlike od starta do cilja, donosi atraktivne i teške skokove, tehnički zahtjevne dijelove te brzine i do 140 km/h. Staza je sagrađena za Svjetsko prvenstvo 1985., a od 1993. se Bormio redovito pojavljuje u kalendaru Svjetskog kupa skijaša.
No, znale su se ponekad u Bormiju natjecati i skijašice pa se u siječnju 2003. dogodilo da su u razmaku od tjedana dana Janica i Ivica Kostelić pobijedili u slalomskim utrkama.
Na istoj će padini Filip Zubčić, Samuel Kolega i Istok Rodeš pokušati ostaviti trag. Start veleslaloma će biti na 1605 metara i imati dužinu od 1285 metara, a slalom će krenuti s 1440 metara i u najstrmijem dijelu imati nagib od 45% na 590 metara dugoj stazi.
Antholz-Anterselva - biatlonski raj u Dolomitima
Biatlonski stadion koji se nalazi na 1600 metara nadmorske visine, smješten među veličanstvene alpske vrhove na talijansko-austrijskoj granici, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, pogotovo zaljubljenike u biatlon, jedan od zimskih sportova čija je popularnost u porastu. Tome u prilog govori i činjenica da će ovo mjesto, koje može primiti i do 19.000 gledatelja, biti borilište s najvećim kapacitetom na ovim Zimskim olimpijskim igrama.
To je mjesto redovita stanica Svjetskog kupa, a ondje su se šest puta održavala i svjetska prvenstva, posljednje od njih prije šest godina.
Biatlon je jedini sport, uz alpsko skijanje, u kojem je hrvatski reprezentativac osvojio medalju na ZOI. Jakov Fak je 2010. u kanadskom Vancouveru u sprintu došao do brončanog odličja. To su bile i posljednje ZOI na kojima je Hrvatska bila zastupljena u biatlonu, jer je Fak svoj sportski put nastavio pod slovenskom zastavom. Nakon 16 godina hrvatski biatlonci i biatlonke se vraćaju na olimpijska borilišta, a prvi put će ih biti troje: Anika Kožica, Krešimir Crnković i Matija Legović.
Kožica i Legović, koji je ponajbolji junior svijeta, imat će debitantski nastup na olimpijskim igrama, a Crnković se vraća na ZOI nakon osam godina, ali u drugom sportu. Predstavljao je Hrvatsku i 2018. u južnokorejskom Pjongčangu, ali u skijaškom trčanju.
Tesero - trkačko središte u dolini Fiemme
U tom sportu će Hrvatsku predstavljati olimpijci iz Pekinga Tena Hadžić i Marko Skender te debitantica Ema Sobol, koja će možda krenuti Crnkovićevim stopama, jer je i juniorska reprezentativka u biatlonu. Oni će se natjecati u dolini Fiemme, gdje se nalazi stadion Tesero, središte za trkače na skijama, nadaleko poznato po novogodišnjoj turneji Tour de Ski.
Od 1991. i Svjetskog prvenstva u nordijskim skijaškim disciplinama, na tom su se mjestu održavala najveća natjecanja u skijaškom trčanju i nordijskoj kombinaciji. Centar je moderniziran za potrebe održavanja ovih Igara, a u njemu se može naći 19 km staza sa zahtjevnom konfiguracijom. Tu je i sustav za proizvodnju tehničkog snijega, kao i rasvjetu koja omogućuje održavanje noćnih natjecanja.
Milanska klizačka arena
Unipol Forum je dvorana u jugozapadnom dijelu Milana u kojoj su već održavana klizačka natjecanja, ali je objekt korišten i za mnoge druge svrhe. No, sad je pretvoren u Milansku klizačku arenu te će i nakon Igara biti namijenjen klizačkim sportovima, s mnoštvom novih sadržaja i kapacitetom za oko 8000 gledatelja. Tu će se održavati natjecanja u umjetničkom klizanju i brzom klizanju na kratkoj stazi.
Nekada je hrvatska redovito imala predstavnice u umjetničkom klizanju, ali na ovim Igrama će iz klizačkih sportova nastupiti dvije brze klizačice na kratkoj stazi. Valentina Aščić je prije četiri godine u Pekingu postala prva hrvatska olimpijka u tom sportu, a u Milanu će joj se pridružiti i Katarina Burić. Aščić ima normu za nastup u tri discipline (500, 1000, 1500 m), a Burić u jednoj (1500 m).
