Hrvatska ima svoju prvu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva u parakarateu. Osvojila ju je Danijela Topić, članica policijskog karate kluba Alfa. Kluba u kojem nema podjela i gdje je nit vodilja - inkluzivnost.
Tri vijesti o kojima se priča
Karate klub Alfa broji više od 80 stalnih članova, a među tih 80, 11 je članova s invaliditetom. Treniraju svi zajedno, rame uz rame, jer je temeljna poruka u ovoj dvorani - inkluzivnost.
Željko Fiškuš, predsjednik i glavni trener:
"Ova inkluzija, kad djeca rade, znači parakarate kad rade svi skupa, recimo da je to jedan ključ uspjeha našeg rada."
Najnoviji uspjeh dogodio se krajem studenog na Svjetskom prvenstvu u Kairu gdje je Hrvatska dobila i prvu svjetsku zlatnu medalju u povijesti parakaratea. Bolja od svih svojih protivnica bila je Danijela Topić. Otkrila nam je svoju tajnu uspjeha, ali i kako se provela u Egiptu.
"Trening, jako i snažno, to ja radim. Bila sam na piramidama, vidjela konje i deve i takve vrste", kaže Topić.
Jeste li jahali devu?
"Ne, ja se jako bojim deve, samo konje jašem, ha, ha, ha…"
Danijelina medalja nije bila jedina u Kairu, broncu je osvojio i Stipe Barić, glavni šaljivdžija u ekipi.
No, medalje i uspjesi nisu ništa novo za ovaj Karate klub. U posljednjih pet godina osvojili su 3 svjetske i čak 11 europskih medalja. Nije ni čudo obzirom na rigorozne treninge kroz koje nas je proveo Roko Boduljak.
"Treniram, svaki dan! Čak i snagu doma radim", ističe Boduljak.
Koja vam je najdraža vježba?
"Sklekovi!"
Koliko sklekova možeš napraviti u minuti?
"Radim ih sedam minuta!"
A sve pod budnim okom trenerice Marijane.
"Dosta snimanja, idemo na trening", povikala je trenerica:
"Oni prate program kao i svi ostali i mislim da je to njihov recept za odlične rezultate, ali i prve ekipe. Gdje oni uz našu prvu ekipu rastu i uče dok prva ekipa razvija osjećaj empatije."
Zato i na treninzima vlada prava obiteljska atmosfera.
"Ja sam preponosan, oni su moji najbolji prijatelji, oni su prvenstveno meni najveća podrška, tako da sam i ja njima. Svaki njihov rezultat meni je puno srce, "kaže Josip.
"Jako je lijep osjećaj vidjet tu inkluziju, i to kako i mi doprinosimo u njihovom radu, ali i oni u našem, Jako samo ponosna na brata i na sve ostale", ističe Antonija.
"Stvarno im se divim, treniram s njima jako dugo i stvarno su jedan veliki put prošli", podcrtava Marko.
No, ovo je tek početak jednog velikog i uspješnog puta. Dokaz kako inkluzija donosi dobru atmosferu, a posljedično i uspjeh. Nešto na što bi se svi mogli ugledati, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme.
VIDEO Zlatna medalja za Hrvatsku i primjer za sve
