Šesnaest godina nakon što je u Areni igrao spektakularno finale Svjetskog prvenstva 2009. godine, a u nju se ponovno, ali bez susreta s Hrvatskom, vratio 2018., Nikola Karabatić ponovno je na parketu na kojem je digao svjetsko zlato i europsko srebro.
Nije mogao propustiti utakmicu Francuske i Hrvatske u polufinalu Svjetskog prvenstva nakon što je u polufinalu, osim za momčad čija je legenda, navijao i za našu reprezentaciju. Novi spektakularni ogled namjerava proživjeti osobno na licu mjesta.
Ne može bez sjećanja na 2009. godinu
"Očekujem genijalnu utakmicu, isti ambijent kao prije 16 godina, zbog toga sam tu. Navijao sam za Hrvatsku i za Francusku, da bi stigli do polufinala i da bi svi ljubitelji rukometa mogli doživjeti tu utakmicu. Jako sam sretan što sam ovdje. Doživio sam 2009. na terenu, a sad ću uživati u velikoj utakmici izvan terena. Jedva čekam da počne", rekao je Karabatić za Dnevnik Nove TV pa dodao:
"Navijao sam za Hrvatsku, igrali su fantastično što se tiče energije i mentalno su dokazali što mogu, pokazali su kako je publika utjecala na njih. To je bilo genijalno, borili su se, sve su dali od sebe i zbog toga će Hrvatska biti jako opasna."
Izvan Zagreba Francuska bi bila veliki favorit
Što se tiče favorita, budući da se igra u Areni, Nikola smatra da Francuska nikako ne može biti u prvom planu.
"Da je ova utakmica izvan Zagreba i izvan Arene, onda bi Francuska bila veliki favorit. Ovako je 50:50", rekao je.
Nije moglo bez prisjećanja na stare dane te onu poznatu fotografiju iz 2009. godine na kojoj su se Ivano Balić i on susreli licem u lice. Na ovoj će utakmici biti zajedno u loži te se vjerojatno susresti.
Bez one Hrvatske ne bi bilo ni njih
"Pozdravit ću Ivana, naravno. Nažalost, nikad nismo zajedno igrali pa nismo mogli stvoriti neki odnos izvan naših međusobnih utakmica. Jako ga poštujem", rekao je Nikola, a onda dodao velike komplimente cijeloj našoj momčadi:
"Bez Ivana i bez Hrvatske ne bi Francuska bila ono što smo bili, ne bismo osvojili sve što smo osvojili. Iako smo mi bili pobjednici tih utakmica, one su stvorile rukometnu legendu. Mogu biti zahvalan što sam igrao protiv takve ekipe. Ivano, Lacković, Metličić, Igor Vori, Mirza Džomba i svi drugi, da nekoga ne zaboravim. Bilo je prelijepo i ponosan sam što sam igrao protiv njih."
Karabatić nam je nanio puno sportskih ožiljaka, ali na kraju se uvijek pokazao kao pravi sportaš i čovjek koji Hrvatsku maksimalno cijeni.