Prije pet mjeseci radili smo priču o jednom od najboljih hrvatskih paraolimpijaca, diskašu Velimiru Šandoru. 35-godišnji Šandor je sve stavio na kocku ne bi li ponovno izborio Olimpijske igre. Uspio je i to na impresivan način, bacivši hitac godine s kojim je ulovio i Tokio, ali i vrhove rang ljestvica.
Ispričavamo se susjedima zbog nepoznatog letećeg objekta. Ali bacio ga je ponajbolji paraolimpijski diskaš u ovom trenutku. Velimir Šandor je na mitingu u Splitu bacio disk 20 metra i 14 centimetara, probio se u top 3 svjetska diskaša.
Bliži se veliki meč, hoće li Miočiću to biti zadnja borba? "Znam da sam bolji borac. Dokazat ću to"
„To je ove korona-godine prvi hitac jer se održavalo manje natjecanja. I za sada je najbolji. Vjerujem da će i ostati tako, ako i ne ostane, imamo priliku u 9. mjesecu to i popraviti“, kaže Šandor.
Sada kada je Tokio u džepu i sada je pritisak puno manji.
„To je bio cilj pokazati jer je već dosta ljudi iz saveza i odsvakud s nekom skepsom gledalo. On ne može više, nema motivacije, pao je... Meni je motivacija uvijek tu, ali činjenica je da sam dvije godine bio ozlijeđen. Nisam si to htio priznat, ali spavao sam s voltarenima i ketonalima.“
„Ovo je jako dobar sport jer sam sebi čovjek probija granice. Ne možeš se naljutiti na nikoga, ako ne ide poliješ se kantom hladne vode i opet sutra ispočetka.“
I dok je posljednjih mjeseci trenirao u svom dvorištu, grad i klub su se pobrinuli da dobije svoje bacalište.
„Znači ovo je u maksimalno kratkom roku napravljeno, iza mene još treba doći kavez za disk. Po meni, imamo najbolje posloženu sredinu, u klub imaju sluha.“
Bratići Trpimir i Tomislav samo su dio sjajnih ljudi koji mu pomažu na treninzima.
Koliko često pomažete Velimiru?
„Pa kad smo ovako na praznicima onda barem 4,5 puta tjedno“, kaže Trpimir.
Tomislav dodaje:
„Jedan stoji na drugoj strani i baca diskove nazad, a drugi mu ih dodaje.“
Što očekujete od Velimira na Olimpijskim igrama?
„Zlato ili ništa“, kažu uglas.
Prije pet mjeseci smo posljednji put snimali Velimira, u međuvremenu je ostao bez majke, a otac mu je postao nepokretan nakon operacije. Često se brine sam o sebi. Sve to nije slomilo ovog veličanstvenog sportaša.
„Baš je ono godina, treba ju prekrižiti. Kad sve prođe, neko će jednom staviti X na 2020. Ali dodatni motiv, dodatna snaga i idem jači nego ikad u Tokio“, zaključio je Šandor.
