Veterani, dečki, cure, staro i mlado - nema tko se sinoć nije natiskao u prostorije ragbijaškog kluba Zagreb i uživao u poslastici za kraj Mundijala.
"Ovo je top, ovo je nešto što smo svi čekali dva mjeseca i to je to," kaže trener mlađih uzrasta u ragbi klubu Zagreb Sajo Čerim.
"Večeras ovdje imamo navijačice iz Novog Zelanda i JAR-a. Možete li vas dvije uopće onda sjediti ovako jedna do druge i gledat finale? Ma možemo jer navijamo za ragbi, za ljubav," pričaju uglas Suzana i Mirela.
"S nama je gospodin Nenad koji je prije samo nekoliko dana bio na ovom stadionu. Da da, oba polufinala, ludilo, nevjerojatan osjećaj, interesantno, navijači su izmiješani, svi sjede zajedno, nema tučnjava i naravno dozvoljeno je točenje alkohola što na nogometnim utakmicama nije svugdje", priča navijač Nenad Semenov.
"Svi se druže, nema svađe, ružnog navijanja, ne postoji fućkanje", kaže Suzana.
"Mi ih učimo svemu, a između ostalog ono što je u životu - puno uspona i padova, a u ragbiju je upravo to - kad padneš, kad oboriš, onda se dižeš i upravo je to naše geslo, kad padneš, onda se diži i idi još jače", kaže Sajo.
"Taj sport mi se jako svidio, nisam ga htio prestati trenirati, ne bih ga ni za što mijenjao, to mi je nešto najposebnije u životu“, kaže ragbijaš Petar.
"Sigurno cure u školi više vole ragbijaše nego nogometaše? Ne znam. Nisi ih još pitao? Da, ali nakon ovog priloga će to bit tako? Da", rekao je ragbijaš Pero.
