Povijest je pokazala da utakmice za treće mjesto igramo jako kvalitetno. To znači da je momčad psihički stabilna. Svaka čast dečkima, utakmica je krenula fenomenalno. Bilo je tu nekih promašaja s crte Načinovića, no i on se vratio u utakmicu i bio jedan od najboljih. U zadnjih su nas deset minuta skoro stigli nakon šest golova prednosti, bilo je dosta grešaka što je i razumljivo zbog umora.
Tri vijesti o kojima se priča
Uspjeli smo do kraja zadržati prednost i svaka čast svim igračima, od Lučina koji je bio najbolji u posljednjoj utakmici do fenomenalnog Martinovića, Raužana koji je bio debitant. Povijest je također pokazala da ta desna krila skoro uvijek završe s izborom u najbolju sedmorku kao nekad Džomba, Ćupko, Zlajo, pa i moja malenkost, sad i Šoštarić te Glavaš koji je bio najbolji na SP-u u Zagrebu.
Sigurdsson donio Hrvatskoj novi način igre
Ove dvije uzastopne hrvatske medalje imaju gotovo jednaku vrijednost iako ih je teško usporediti. U Zagrebu je bio možda već naboj jer smo igrali kod kuće i to je Svjetsko prvenstvo, no znamo kako je u rukometu najjače Europsko prvenstvo. Obje su potpis izbornika Sigurdssona koji je donio nešto novo Hrvatskoj.
Sigurdsson je donio novi način igre. Koristio je dosta sedam na šest napade, koji su dosad korišteni možda više kad se trebalo stizati rezultat. Sada se taj napad koristio konstantno. Također, koristio je dosta igrača. Na primjer, krenu Martinović i Klarica pa onda igra i Maraš. Nije se libio svima dati šansu. Unio je Sigurdsson tu neku mirnoću, bez nekih jakih izjava osim one prema EHF-u u kojoj je potpuno bio u pravu.
U obrani su Mamić i Šušnja stvarno dobro odigrali u sredini, Mamić naročito tog prednjeg beka u 5-1 obrani. Baš kao i prošle godine, bio je jedan od najvažnijih igrača i svaka čast na borbenosti. Šušnja je sve izdržao, mogao je odigrati nekad u sedam na šest na pivotu, ali u klubu se profilirao u obrambenog igrača što nam je donijelo jako važnog igrača na toj važnoj poziciji.
Za krila nema brige
Šoštarić je službeno najbolje desno krilo na turniru, strašan u zicerima. Možda je promašio neke penale, ali nije kad je najviše trebalo. Zato je dobio titulu najboljeg desnog krila.
Jelinić je bio jako dobar u obrani, u napadu je iskoristio sve što je trebalo. Bio je jedan od najboljih naših igrača lani na Svjetskom prvenstvu. On i Mandić su dva gabaritna lijeva krila. Mandić kad je ušao u igru se borio kao lav, a Jelinić ga je uvijek krpao. To nam je jedna od najjačih pozicija.
Glavaš je bio naš najkonstantniji igrač na Svjetskom prvenstvu, a ovdje je Šoštarić više igrao. Nismo tu imali problema. Mislim da je Glavaš produžio ugovor u Zagrebu, trebao bi više poraditi na kondiciji i na masi da bi mogao igrati na tom vrhunskom nivou. On je dobar tehničar, ali malo je bio u sjeni Šoštarića. Svaki put kad je ušao je dobro odigrao, ali može on to i bolje. Bio je adekvatna pomoć Šoštariću.
Pivoti zamijenili Šipića
Načinović je jako puno napredovao u Kielu. Na ovom je prvenstvu krenuo ao zamjena, ali je ušao u ritam i pokazao koliko je napredovao. U ovim zadnjim utakmicama je bio jedan od najboljih. Raužan je stigao iz malog kluba, pod palicom Igora Vorija. Svaka mu čast, imao je samo jedan promašeni šut cijeli turnir. Da postoji, dao bi mu titulu najboljeg debitanta na turniru.
Maraš nam je bio najbolji igrač u jednoj utakmici, ali za broncu možda i najlošiji u obrani. Mora više igrati u PSG-u i poboljšati agresivnost u obrani. Dao je širinu na poziciji desnog vanjskog u napadu, ali obranu mora poboljšati.
Trebamo ovakve Lučina i Cindrića
Teška je sezona bila iza Lučina u Nexeu, nije puno igrao, imao je dosta ozljeda, isto se hvatao kroz prvenstvo, ali kad je bilo najbitnije, nakon Srnine ozljede, bio je naš najbolji igrač. Doslovno najbolji, bio je fenomenalan u borbi za broncu. U njemu ima jako puno talenta i treba samo tako nastaviti i voditi reprezentaciju.
Klarica je proizvod rukometnog kluba Zagreb, ide u Kielce iduće sezone. Na ovom prvenstvu je bio dobra zamjena Martinoviću i Marašu. Borio se, svaka mu čast. Mi smo jedina reprezentacija koja ima tako tri fenomenalna desna vanjska, znamo da je to najveći deficit, ta pozicija.
Cindriću svaka čast, odigrao je fenomenalni turnir, zamijenio je Duvnjaka. Po meni najbolje prvenstvo što sam ga gledao u reprezentaciji, vodio je momčad, završio sve utakmice i takav mora biti i dalje.
Srna nas je vodio u prvom dijelu prvenstva, bio je naš najbolji igrač do tada. Gurao je momčad dok su se još neki tražili i zaslužan je za sve do tog trenutka. Šteta što se ozlijedio i nadam se da će u Montpellieru igrat više, mora jer ima strašnu kvalitetu.
Ćeško je imao malo prilika, vidi se da je još zelen i da mu treba još više utakmica. Već je odavno trebao ići u neki jači klub, ali mora ići negdje iz Ljubuškog da se bolje razvija.
Vratari mogu još bolje
Kuzmanović i Mandić su super tandem na vratima. Odlično su branili obojica, ali u nekim trenucima im je bilo teško braniti jer smo imali puno isključenja, puno penala, puno čistih situacija. Mislim da smo za zlatnu medalju trebali imati bolju podršku od obojice, a mi znamo da oni to mogu. Na kraju mislim da smo možda mogli malo više, osobito protiv Njemačke, jer ako Wolff ima 20 obrana, naši golmani moraju imati više od osam-devet.
Slavić više nije mlad, ali je dobio priliku. On je malo drugačiji golman od udarnog dvojca Mandić - Kuzmanović i možda je trebao dobiti malo više prilike. Pokazao je da se može računati na njega.
Što smo dobili na ovom turniru?
Dobili smo na ovom prvenstvu tri desna vanjska, dva lijeva krila, pivota Raužana, fenomenalnog Načinovića. Golmani su po meni mogli biti malo bolji, međutim imamo tu Slavića i mislim da smo dobili još jednu širinu. Ima tu dosta mladih igrača kao Ante Ivanković, Ćeško, ima tu dosta igrača koji mogu parirati za budućnost. Imamo jaku trojku i četvorku sa Šušnjom i Mamićem koja se transformira u 5-1, dobili smo sedam na šest koji smo jako kvalitetno igrali.
Reprezentacija igra malo drukčije, defenzivnije nego Danska i Njemačka, ali i takav rukomet nas je doveo skoro do finala. Igramo atraktivan rukomet, ali na svoj način.
Što više reći o Dancima? Igraju fenomenalan rukomet, brz, imaju tog Pytlicka i Gidsela, dva fenomenalna golmana, a ako žele i tri-četiri. Imaju dvije momčadi, tu su i dva, tri nova igrača u odnosu na Svjetsko prvenstvo.
Nijemci su se isto pokazali kao super momčad, drago mi je da su bili u finalu, sretan sam zbog njihova izbornika koji je i meni bio trener. Pravi je stručnjak, ima mladu i poletnu momčad, bit će to u budućnosti, Danska, Njemačka i Hrvatska.
Zanimljivo je da VAR dobro funkcionira, a ne sviđa mi se što delegati se umiješaju, to se nigdje ne događa da su oni toliko vidljivi. Sviđalo mi se da su i Skandinavci igrali malo dublje obrane, koristi se sedam na šest ne samo kad se juri rezultat nego i u normalnim okolnostima.
Gledamo sad futsal prvenstvo, ti dečki imaju po tri dana odmora između utakmica, nadam se da će tako nekako u budućnosti biti i u rukometu, da se napokon nešto promijeni i da bude kvalitetnije prvenstvo.
