Prvo poluvrijeme protiv Rumunjske dalo je određenu nadu. Naše cure dobro su otvorile utakmicu, držale egal do odmora, no u nastavku su potpuno potonule. Rumunjke su drugih 30 minuta dobile 20:12, za konačnih 33:24.
Tri vijesti o kojima se priča
Uslijedila je Danska i još jedno lijepo otvaranje. Hrvatska se držala do 5:5, potom se vratila na 8:10, ali je nakon toga krenula danska kanonada. Europske viceprvakinje na kraju su čak bile i milosrdne pa su u završnici povukle ručnu. Unatoč tome, poraz 35:24 bio je nešto što se teško moglo izbjeći još prije prvenstva.
Nada protiv Japana koja se brzo raspršila
Zatim je došao Japan, reprezentacija s lošijom gol-razlikom nakon dva susreta od naše i posljednja nada za prolazak u drugi krug. Tamo, realno, ne bismo imali šansu za četvrtfinale, ali bismo barem igrali utakmice sa smislom, a ne onaj teško shvatljivi i potpuno nepotrebni Presidents Cup.
Japan u prvom poluvremenu nije vodio. Nekoliko puta izjednačio je rezultat, dok su naše cure u 28. minuti imale prednost 10:8, da bi do odmora ipak primile dva gola.
Novi potop u nastavku i kraj nadama
U drugom dijelu stigla je nova katastrofa. Nakon japanskog gola za vodstvo, Hrvatska je ostala deset minuta bez pogotka, dok je Japan napravio seriju 5:0. Od 15:11 više se nismo uspjeli vratiti, japanska prednost nastavila je rasti, a što god je izbornik Ivica Obrvan pokušao – nije donosilo rezultat. Završilo je još jednim teškim porazom, 25:19, bez ikakve neizvjesnosti u utakmici u kojoj se vjerovalo da smo favoriti.
Tako je u nizu Obrvanovih neuspjeha stigao i najteži. U devetom nastupu na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska je prvi put upisala sva tri poraza u skupini, što je šalje u spomenuti Presidents Cup. Tamo će igrati za plasman od 25. do 32. mjesta protiv Irana (gol-razlika -68), Urugvaja (gol-razlika -49) i Paragvaja (gol-razlika -29).
Dug niz bez pobjede i stare rane
Hrvatska je sada u nizu od sedam utakmica bez pobjede na velikim natjecanjima, a mnogi se dobro sjećaju utakmice kojom je taj niz počeo. Nije to bila nijedna s prošlogodišnjeg Europskog prvenstva, gdje smo doživjeli poraze od Danske i Švicarske te remizirali s Farskim Otocima.
Ne treba ni napominjati da je i to bio loš rezultat, ali izborniku je ukazano povjerenje. Prvenstvu je prethodila i drama s ne pozivanjem nekoliko igračica, članica „Kraljica šoka“, koje su 2020. osvojile povijesnu broncu.
Kako je sve počelo pod Obrvanom
Vratimo se na Svjetsko prvenstvo od prije dvije godine, prvo veliko natjecanje na koje je Obrvan odveo reprezentaciju.
Cure su otvorile turnir remijem protiv Senegala (22:22), pobjedom nad Kinom (39:13) i porazom od Švedske (22:17). U drugom krugu slavile su protiv Crne Gore (26:25) i Kameruna (24:15), pa je četvrtfinale odjednom postalo realno. U posljednjem kolu trebalo je samo ne izgubiti od Mađarske.
Najbolniji poraz i trenutak kada je sve puklo
I Hrvatska je igrala sjajno. U 40. minuti imala je 17:11, sve je išlo u pravom smjeru. Mađarska se kratko probudila i približila na 19:17, no novim naletom naše su igračice u 56. minuti vodile 22:18.
A onda – raspad. Promašeni ziceri, primljeni laki golovi, a kod 23:22 za Mađarsku promašen je i sedmerac. Hrvatska je ispala, a Obrvan je minutu odmora pozvao tek tri sekunde prije kraja. Nije je iskoristio dok se njegova ekipa raspadala.
Može li se hrvatski ženski rukomet spasiti?
I dok nas muški rukomet često puni ponosom, ženski je u potpunom kaosu i sve većem padu. Teško je reći bi li smjena izbornika išta promijenila, ali to je svakako jedna od opcija, ona kojoj je javnost trenutno najbliža.
Jednostavno, hrvatskom ženskom rukometu treba spasitelj – a pitanje je možemo li ga uopće pronaći.
