Kraj sportske 2020. godine prolazi u slavljenju sjajnih hrvatskih rukometašica. Senzacionalna medalja s europskog prvenstva Mičijević, Pijević i prijateljice preko noći je pretvorila u ljubimice nacije.
Primanja, slikanja i čestitke sa svih strana. No, u kakvim je uvjetima ova bronca iskovana? I može li ona promijeniti status ženskog rukometa kod nas?
"Jedina repreznetacija, jedina koja nije imala sve profesionalce je repreznetacija Hrvatske. Mi smo na prvenstvu imali 12 studentica i 5 profesionalki, svi su ostali u kompletu imali profesionalke", rekao je izbornik Nenad Šoštarić.
Većina djevojka marljive su studentice i još predanije sportašice, a što to točno znači kada nisi profesionalac i kakve sve izazove djevojke moraju preskočiti u karijeri iz prve nam ruke otkriva Tea Pijević.
"Dok studiraju igraju tu. Ja sam tu studirala i bila članica Lokomotive. Daju smještaj, hranu i imamo plaću. Nakon što se završi faks, cure moraju raditi za radni staž da se zaradi mirovina. Treba zasnivati obitelj, ako nema profesionale plaće od rukometa se baš u Hrvatskoj i ne može živjeti".
Zubčić uvjerljivo do druge vožnje slaloma: Zaostatak za Top 10 društvom svega pola sekunde
"Sve djevojke marljivo studiraju, treniraju i ponašaju se kao profesionalke, no plaćene su kao amaterke,a nažalost ni ova im bronačana medalja neće puno pomoći da promijene status", rekla je Klaudija Bubalo, direktorica je rukometnog kluba Lokomotive čijih je čak osam igračica bilo u Danskoj.
Trener jedinog profesionalnog ženskog rukometnog kluba Podravke Zlatko Saračević dobro je upoznat sa stanjem i u muškom i u ženskom rukometu.
"Većina klubova je na nekoj ajmo reć ameterskoj ili poluamaterskoj bazi, gdje neki entuzijasti zaljubljenici u taj rukomet su maksimalno unutra, rade pomaže puno i roditelji i nažalost takva je situacija u 90 posto klubova".
I Bubalo i Saračević slažu se oko još jednog velikog problema hrvatskog rukometa, a to su dvorane.
"Evo konkretno mi treniramo na 17 različitih adresa. Matična nam je dvorana Dom Sportova, ali Dom sportova je komercijalana dvorana i gdje god je kakvo događanje, ako je neko natjecanje, podjela darova imaju prioritet spram nas i mi smo u tom periodu van dvorane", otkrila je Bubalo.
"Sad smo vidjeli u ovoj situaciji kada je korona kriza da jako malo klubova može trenirati, uglavnom su to školske dvorane, tako je situacija i kod nas. Mi smo u dvorani u kojoj živimo treniramo i radimo, ne možemo ulaziti prije podne dok je školska nastava".
"Odjeknula bomba" s Poljuda: Lovre Kalinić vratio se u Hajduk!
Na pitanje može li takvo stanje u rukometu promijeniti ovaj sjajni povijesni uspjeh, odgovor nije baš optimističan.
"Iskreno mislim da ne, da će to biti priča od nekakvih 10 dana, kao što je situacija i u muškom rukometu. Godinama osvajamo medalje, međutim i dalje su problemi na sve strane i na žalost mislim da ovo neće nešto puno promijeniti", smatra Saračević.
Da ovu priču ne završimo u pesimističnom tonu, unatoč svim problemima i manjku sredstava evo zašto su naše djevojke uspjele napraviti ovaj sportski podvig.
"Mislim da smo mi dokazale da ne trebamo igrati Ligu prvaka i da ne trebamo imati te profesionalne ugovore te mega plaće i da ne trebamo biti mega zvijezde. Rukomet je timski sport i ekipa pobjeđuje. Mislim da smo mi dobar dokaz".
Definitvno najbolji dokaz timskog rada, pošetnja i ljubavi prema sportu.
