Svjetsko rukometno prvenstvo 2025. bilo je još jedno natjecanje na kojem se kao najbolji igrač prezentirao fenomenalni danski desni vanjski, Mathias Gidsel.
Trenutno najbolji igrač svijeta, ali po sve više mišljenja i već sad možda najbolji rukometaš u povijesti, ima tek 25 godina, a način kako dominira na terenu je teško opisiv. Na SP-u je izdominirao gotovo sve glavne ofenzivne kategorije, a podjednako dominantan je u Bundesligi, najjačoj ligi svijeta.
Žele ga svi, a on iznenađujuće potpisao novi ugovor
Tamo igra za Fuchse iz Berlina, s kojima je nedugo nakon prvenstva potpisao novi ugovor do 2029. godine.
Naravno, ne smijemo zaboraviti kako se većini Hrvata zamjerio još 2023. godine, nakon sukoba s Domagojem Duvnjakom, a nisu se simpatije pojačale nakon prije dva tjedna odigranog finala.
A zanimljivo je kako Gidsel ima jednu poveznicu s onim koga se kod nas obožava kao rijetko kojeg sportaša. Radi se o Ivanu Baliću, svojevremeno također najboljem rukometašu svijeta. Vjerojatno ne tako dominantnom, no također nemjerljivoj veličini.
Naime, Gidsel je potpisom novom ugovora s Fuchseom pokazao kako posjeduje jednake ljudske kvalitete kao Balić.
Balić je također mogao (i morao) igrati za najveće klubove
Obojica su u najvećem dijelu karijere mogli igrati gdje hoće. Svi klubovi svijeta tražili su priliku ponuditi im ugovor, no nije da su baš u tome uspjeli.
Balić je svoje zlatne godine proveo u Portland San Antoniju, dok ga je konstnatno vrbovao Ciudad Real, vjerojatno igračka najjača rukometna momčad u povijesti, tim koji je u svojim redovima imao praktički reprezentaciju svijeta. Nedostajali su im tek neki igrači iz Kiela i Barcelone, danske zvijezde vjerne Flensburgu i tko drugi nego Ivano Balić.
Dok su se okolo osvajali trofeji, Balić, koji je naime tek s 25 godina napustio Metković, ostao je u San Antoniju, s kojim je osvojio jedan naslov španjolskog prvaka, u svojoj prvoj sezoni te zaigrao finale Lige prvaka, ali daleko je to od onoga što je mogao.
U Ciudad, odnosno tada već Atletico Madrid, je prešao kao 33-godišnjak, kad je taj klub bio pred bankrotom te tamo proveo jednu sezonu, i to nakon što je poslije četiri godine San Antonija jednako toliko proveo u Zagrebu. Nakon gašenje tog kluba također je imao ponude najboljih momčadi svijeta, ali on je odabrao klub iz donje polovice njemačke Bundeslige, Wetzlar.
Hoće li na klupskom planu napraviti više od Balića?
Upravo zbog toga mnogi danas Baliću usporavaju njegovu veličinu, jer mu je popis trofeja drastično manji nego talent i kvaliteta koju je posjedovao. Ali, to mu nije bilo važno, važnije mu je bilo igrati tamo gdje se dobro osjeća i biti lojalan.
Takva je čini se situacija kod Gidsela, samo možda još i gora po tom pitanju. Portland San Antonio je ipak bio španjolski Top 3 klub i netko tko uvijek kandidira za vrh u svim natjecanjima koje igra.
Podigao je Füchse, no hoće li biti dovoljno?
Berlinski Fuchse posljednji je trofej osvojio 2014. godine i to njemački Kup. Prvak nije bio nikad, a najbolji ligaški plasman osvojili su prošle godine, kad su na krilima Gidsela osvojili drugo mjesto, nakon što su dvije sezone ranije bili treći.
Ove sezone su treći i imaju šanse osvojiti titulu, ali i dalje je to nije ono što mu može ponuditi Barcelona, PSG, Kiel ili recimo Veszprem, klubovi koji bi mu istog trenutka bili spremni ponuditi mjesto glavnog čovjeka i gotovo sigurno najveću plaću u povijesti rukometu.
On je odabrao pokušati napraviti nešto što još nitko nije, osvajati trofeje s Füchseom. I to moramo cijeniti.
Na kraju, barem će klupski rukomet biti zanimljiviji, kad nas po svemu sudeći čeka barem još deset godina reprezentativne dominacije danskog dream teama. S Gidselom na njihovom čelu.
Bivši as Hajduka pocrvenio nakon ''žute minute'': Zaradio dva kartona u manje od 180 sekundi!
