Matija Legović (17) prije tri tjedna na Svjetskom juniorskom prvenstvu u biatlonu osvojio je dvije medalje. Srebro i broncu, što dosad u toj dobi nije uspjelo nikome u povijesti hrvatskog biatlona. Matiju prati glas velikog radnika, posvećenog da u biatlonu Hrvatskoj jednog dana donese uspjehe i na seniorskoj razini. Ekipa Dnevnika Nove TV posjetila ga je u njegovom malenom mjestu.
Brod Moravice, najstarija ali i najmanja općina u Gorskom Kotaru, dom je super talentiranog biatlonca Matije Legovića. Za ovog 17-godišnjaka biatlon je zapravo bio logičan odabir.
"U Brod Moravicama nema niti jednog drugog sporta osim skijaškog trčanja. Ostali svi sportovi su u Delnicama, što nam je bilo predaleko. Pa evo, mama me upisala u skijaško trčanje s 4 godine i evo nastavio sam to, baviti se time. I došao do kuda jesam", kaže Matija.
Matija Legović velika nada hrvatskog biatlona
A nedavno je na Svjetskom juniorskom prvenstvu došao do dvije medalje - srebra i bronce. U toj dobi takvo što dosad nije uspjelo nikome u hrvatskom biatlonu.
„Matija, Božica je rekla da smo znali da ćeš osvojiti. Čestitam i tebi Dejane. Super ste dečki!“, dobacio je slučajni prolaznik dok smo snimali reportažu.
Njegovi sumještani iznimno su ponosni, a po povratku iz Kazahstana priredili su mu doček. Matija je član lokalnog biatlon kluba čija je predsjednica - njegova majka.
„Predsjednica, evo, mislim da je vrlo dobra, a mislim također i kao mama. Puno njih odustane jer zapravo nemaju podrške od roditelja, ali ja sam to od svojih dobio, pa sam i ostao.“
Na svu sreću, reći će njegov trener Dejan Brajdić. Koji je u Matiji rano prepoznao potencijal, ali prije svega će naglasiti:
„Kod njega nema propuštanja treninga, nema fingiranja, sve se odradi kako je planirano. Ako dođe do nečeg neplaniranog kad nismo zajedno, uvijek se javi, pita što da napravi, kako da napravi.“
Od nekih 1 do 10, Matija bi po pitanju radišnosti i upornosti bio?
„11.“
Potvrđuje riječi trenera i susjed Miroslav.
„Prijazan, ljubazan, kulturan. I svaki dan trenira, svaki dan.“
A treninzi su iznimno naporni - jer biatlon je itekako zahtjevan sport. Pripremni period traje od svibnja sve do kraja studenog.
„Od bicikla, rolki, teretane, nekakvog nordic walka, crossa, trčanja sa štapovima. Čak odemo na veslanje“, kaže trener i nastavlja:
„Kažu za skijaško trčanje da je jedan od najtežih sportova na svijetu, a sad morate dodati i komponentnu pucanja, streljanja. Kad dođete s pulsom 195 ili 200, trebate stati i pogoditi sve.“
Biatlon je - neki bi se možda iznenadili - i poprilično skup sport.
Treneru, vidimo evo puno ovih skija, koliko je cijena jednog komada?
„Pa, 450, 500 eura.“
Pa nije to tako puno.
„Pa dobro, nije ako vam treba jedan par, ako vam treba 20, onda je to druga priča.“
Neće se ponoviti priča kao s Jakovom Fakom
Što se tiče puške?
„Ova puška je 5 i pol, 6 tisuća eura.“
Upravo u pucaju Matija vidi najveći prostor za napredak.
„Definitivno najdraža disciplina mi je sprint. Samo dva pucanja su, a imao sam dosta dobrih rezultata ove godine u sprintu. Što se tiče individualnih komponenti, moram se popraviti i pucački i trkački“, kaže Matija.
Prva asocijacija na biatlon u Hrvatskoj je Jakov Fak. Čini se da ne treba strahovati da ćemo izgubiti Matiju, jer vremena su se promijenila.
„Mi sve manje improviziramo, što je dobro. Uvjeti su se popravili u Savezu drastično zadnjih 5-6 godina. To je moje mišljenje, a to i rezultati pokazuju“, kaže trener Brajdić.
Matija će tek za četiri godine, s 21. godinom u seniore.
„Kroz dvije-tri sezone, ako napreduje trkački minutu i pogodi tu nulu, ulazi u prvih 15 na svijetu, što je fenomenalno.“
Matija ističe:
„Neću reći biti najbolji, ali cilj mi je da – kad uđem u seniore – da nisam negdje iza. Da sam u TOP 20.“
A medalje?
„Možda i medalje, vidjet ćemo“, skromno je zaključio Matija.
Uvjereni smo da će mu njegova predanost i volja jednog dana donijeti i seniorsku medalju.
