Bit će to prvo veliko natjecanje 'kaubojske generacije' bez legendarnog kapetana Petra Metličića, jednog od ponajboljih naših rukometaša koji je obilježio posljednjih deset reprezentativnih godina. Međutim, izbornik Červar se odlučio na pomlađivanje reprezentacije čiji je cilj osvajanje zlatne medalje na OI u Londonu. Svejedno, Hrvatska dolazi u Austriju u vrlo jakom sastavu predvođena Balićem, Vorijem, Lackovićem, Čupićem i Duvnjakom.
Tri vijesti o kojima se priča
Lino Červar mora biti svjestan da ima moćnu ekipu koja je u stanju pobijediti svakoga, a protivnici imaju respekt prema našim igračima i rezultatima. No, znamo kako je EP uvijek predstavljalo najveće prepreke na putu do medalje. Uostalom, hrvatski rukometaši u svojoj vitrini nemaju jedino europsko zlato.
Na posljednjem EP u Norveškoj osvojili smo srebro, što je naš najbolji rezultat na europskim prvenstvima. U Austriji će konkurencija biti sigurno jača nego na SP u Hrvatskoj, jer ima puno više zahtjevnijih i opasnijih protivnika. U prvom krugu igramo protiv Norveške, Ukrajine i Rusije, dok će nas u drugoj fazi natjecanja najvjerojatnije dočekati Srbija, Danska i Island, momčadi s viskom ambicijama.
Međutim, hrvatska reprezentacija spada u sam vrh svjetskog rukometa. Ivano Balić je rukometni profesor, igrač koji uvijek može donijeti prevagu. Igor Vori je MVP prošlog SP-a, pivot koji kruh zarađuje u Bundesligi igrajući za moćni HSV. Njegovi klupski suigrači Lacković i Duvnjak spadaju među najtalentiranije igrače na svojim pozicijama. I dok je Lac već stvorio svoju reputaciju, Duvnjakovo vrijeme tek dolazi. Kod Lackovića je problem to što je na pripremama razrezao lijevu ruku, pa je upitno kada će točno biti spreman za puni pogon.
Na krilnim pozicijama imamo izvrsne znalce i vrlo nadarene igrača poput Čupića, Štrleka i Zrnića. Alilović dolazi u najbolje vratarske godine te je u odličnoj formi. Tonči Valčić i Drago Vuković su aduti s klupe i igrači na koje se može ozbiljno računati u napadu. Možemo reći da smo dobro pokriveni na svim pozicijama, što će biti izrazito važno za drugu fazu natjecanja.
Od mladih snaga tu je nekoliko igrača koji su već nastupili na velikom natjecanju. Červar posebno polaže vjeru u Kopljara i Gojuna, koji bi trebali postati novi stup hrvatske obrane, dok će Kopljar imati i važnu ulogu u napadu s obzirom da nema više Metličića. Marić, Matajia i Čarapina su potencijal za budućnost, a ovo natjecanje im može samo pomoći.
Pripreme su pokazale kako Hrvatska ima širinu i kvalitetu za najveće domete. Momčad je dobro balansirana, a mladosti i iskustva ne nedostaje. Budu li naši igrali pakleno kao što znaju, za polufinale se ne treba brinuti. Kasnije je ipak potrebna i sreća. No, već duže vrijeme je rukomet hrvatski brand, najuspješniji momčadski sport u ovom desetljeću. Dolazimo kao kandidati za medalju i po tome se trebamo ravnati.
Ostalo je još par dana do početka i prve utakmice s Norveškom (19.01.) gdje treba probiti led i započeti novu rukometnu priču. Nadamo se zlatnu priču. No, ne treba stavljati ogroman teret na igrače i stručni stožer, jer oni su bili krojači najvećih uspjeha i medalja u novijoj hrvatskoj povijesti.
