Hrvatska rukometna reprezentacija našla se u teškoj situaciji nakon što su doživjeli poraz od Egipta u prvom krugu Svjetskog rukometnog prvenstva.
Sve se spojilo, loša igra, nepovoljni preostali rezultati, ozljede dva ključna igrača i pad atmosfere. Mnogi su vjerovali kako će naša reprezentacija završiti natjecanje nakon drugog kruga.
Sve je bilo dodatno otežano
Nije to bio nerealno, naši su se doveli u situaciju gdje niti dvije obične pobjede ne bi bile dovoljne za četvtfinale. Tako su se naime poklopili ostali rezultati i prije susreta sa sjajnim Islandom znali smo da trebamo pobjedu s minimalno četiri pogotka prednost.
Pobjeda protiv Zelenortskih Otoka s 20 pogodaka razlike svakako je podigla raspoloženje u momčadi, a do susreta protiv Islanda vratila se i motivacija.
Onda smo vidjeli furiozan start u utakmici gdje naša momčad nije prestajala dominirati do pred sami kraj, kad su dozvoliti da se prednost od deset pogodaka razlike smanji na završnih šest.
Protiv Slovenije druga priča. Start s 0:5, osam i pol minuta bez pogotka, a onda lagano buđenje i hvatanje prednosti točno do odmora te onda lomljenje utakmice sredinom drugog poluvremena, kad je potvrđeno prvo vodstvo na utakmici.
No, svega toga ne bi bilo da Dagur Sigurdsson nije povukao neke ključne poteze u pravim trenucima.
Sigurdsson je povukao nekoliko ključnih poteza
Ne smijemo nikako zaboraviti Davida Mandića, koji nije namjestio ruku i ima problema u napadu, ali zato je pokazao koliko je bitan u obrani te koliko je nedostajao posljednja četiri prvenstva, gdje smo baš u tom segmentu znali curiti u najvažnijim trenucima.
Dobrim radom obrane probudio se i Dominik Kuzmanović, koji sve više postaje onaj tip vratara koji već samom svojom pojavom protivnicima donosi dodatnu dozu nesigurnosti, a svi znamo koliko je posebno dobar na zicerima. A to su situacije gdje se profitira trostruko. Osim što se spriječi pogodak, moral suigrača raste u nebo, dok protivnici padaju zbog propuštene velike prilike.
No, ono što je sve iznenadilo je varijanta kojoj se nitko nije nadao.
Došao je Karačić, ali dobili smo i novog srednjeg vanjskog
Dagur Sigurdsson vratio je u momčad Igora Karačića koji igra svoju bitnu ulogu, no poziciju srednjeg vanjskog je u jednoj formaciji potpuno promijenio.
Nekad prije znali smo igrati s dva srednje vanjska u momčadi, gdje bi jedan preuzeo poziciju lijevo, dok se tražilo kako posložiti situaciju u kojoj imaš "prime" Karačića, Duvnjaka i Cindrića, a da ti dvojica ne sjede na klupi.
Sad smo dobili nešto drugačije, sad imamo formaciju u kojoj se nalaze jedan srednji vanjski i dva desna. Kako je to posloženo?
Tu se radi o onome što smo prvobitno vidjeli protiv Islanda, gdje se Igor Karačić povlačio lijevo, u sredinu ulazio Ivan Martinović, a desno bio Mateo Maraš.
Formacija s dva klasična lijevoruka šutera radi!
Karačić je na taj način razigravao tako na ulazi s lijeve strane, krila se kreće i izlaze da zbune protivnike, a dva dobra šutera dobivaju poziciju. Protiv Slovenije se u takvoj ulozi jako dobro snašao i Ivano Pavlović, kojeg ipak nije omeo loš ulazak u susret protiv Egipta, gdje se pomalo neočekivano našao u početnoj postavi.
Situacija je to gdje bi se Ivan Martinović našao na srednjem vanjskom, dok bi Maraš čekao priliku da se digne i opali pokoji svoj projektil prema golu, jer djeluje kao da je on igrač najsnažnijeg udarca u trenutnoj momčadi.
Martinović nije toliko kreativan igrač da bi u nekoj "normalnoj" formaciji mogao biti srednji vanjski, ali kad pored sebe na lijevom ima igrača koji zapravo je pravi playmaker, onda to izgleda dobro.
Martinović u novoj ulozi ima više odgovornosti
Vrlo važno je to što je Martinović igrač koji si može sam kreirati šut, odnosno ne treba mu akcija u kojoj će mu se stvoriti prostor iz kojeg se on diže i šalje loptu preko bloka u gol, kao što je recimo najčešće potrebno Mateu Marašu.
Martinović može zaprijetiti iz bilo kakve situacije, može se podići i pogoditi kad svi misle da su ga zatvorili. To je uostalom način na koji je postigao ključan pogodak protiv Slovenije, onaj u 59. minuti kojim je utakmica odlučena odlaskom na prednost od tri pogotka razlike.
Uostalom, kad je Martinović u sredini imamo igrača koji će se dići i probati nešto napraviti kad napad nema potrebnu fluidnost. I takvi pogoci, kad protivnik misli da te obranom zaustavio, također loše djeluje na moral. Pa barem tri ili četiri takva nam je zabio Seif Elderaa.
Iznenadili Islanđane i Slovence, Mađari znaju što ih čeka
Islanđani i Slovenci nisu bili spremni na tu varijantu, gdje smo jednim dijelom izgubili Martinovićevu sposobnost probijanje obrane fintom i ulaska na šut sa šest metara, ali dobili smo nešto drugo, dobili smo soluciju za koji će se protivničke obrane morati pripremati.
A Mađari nemaju puno vremena da smisle kako će braniti novu varijantu hrvatskog napada.
Trenutno uistinu imamo puno toga za ponuditi. Prije svega klasičnu postavu gdje se lijevo nalazi protiv Slovenije briljantni Zvonimir Srna, uz klasičnog srednjeg vanjskog te Martinovića ili Maraša, a imamo i tu novu kombinaciju, u kojoj je naša udarna igra postao središnji čovjek napada, onaj kojem više nije glavni cilj postizati pogotke. I tu se Martinović snašao jako dobro.
Sad nas zapravo niti neće začuditi ako Sigurdsson za Mađare ima još koji novi adut u rukavu, uvjerio nas je da može izmisliti nešto novo što će postati svojevrsni zaštitni znak hrvatske igre. Pa neka drugi smišljaju kako to zaustaviti.
Kako se Mađarska našla na putu Hrvatskoj do polufinala: Sami smo ih smjestili u ovaj dio ždrijeba
Livaja nema s kime igrati: Hoće li Šego i Mlakar nešto popraviti?
