Četiri velika zlata na velikim natjecanjima, dva srebra i još četiri bronce osvojio je jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista Maro Joković koji se nažalost oprostio od hrvatske vaterpolo reprezentacije.

"Mislim da više ne mogu pratiti taj ritam, igranje za reprezentaciju zahtijeva određeni nivo fizičke spreme, ali i glavom moraš biti unutra. To mora biti na maksimumu, a sve ispod toga je neprihvatljivo za taj nivo vaterpola", rekao je Joković koji je tek napunio 34 godine.

"Može se još trajati u vaterpolu, ali ne mogu fizički više izdržavati isti napor kao i prije. Biologija čini sve"

"Mislim da je izbornik isto bio spreman na ovaj scenarij. Vjerujem da će reprezentacija nakon nas držati kontiniutet.

Za bivšeg izbornika Ratka Rudića je kazao da ga najbolje opisuju dvije riječi: disciplina i psihologija. 

"Ratko je bio nevjerojatan psiholog. Čvrstom rukom i disciplinom držao nas je u neizvjesnosti, a tako je držao i jednu razinu našeg angažmana koji je uvijek morao biti na maksimumu. Rezultati su pokazali da je to bila njegova dobitna kombinacija".

Sa sadašnjim izbornik Ivicom Tuckom imali su otvoreniji, prisniji odnos.

"To se rijetko viđa kod današnjih trenera, ali to su svi cijenili. Međutim, on je i dalje zahtijevao od nas maksimalni angažman. Nije bilo nikakvog popuštanja, znali smo da to kratko vrijeme što smo zajedno moramo odraditi maksimalno ozbiljno. Na kraju smo s njim postigli dosta uspjeha i osvojili medalja".

Teško mu je bilo izabrati najboljeg suigrača jer, kako kaže, bilo ih je dosta. 

"Svaki igrač je bio svjetska klasa, a da sada nekoga izdvojim, možda bi to bilo nepristojno".

Što se pak tiče protivnika, Joković je individualno najviše uživao igrati protiv igrača koji su bili fizički, ali i intelektualno jaki.

"Kao što je Andrija Prlainović, Denes Varga, Sandro Sukno, to su svjetske klase".