Odgovor je jednostavan - može.
Čak štoviše, iznenadili biste se koliko zapravo u svijetu profesionalnih sportaša ima onih koji su već u „poznim“ godinama. Naravno, sportski „poznim“.
Boks prepun 'staraca'
Možda boks i nije pravi primjer. Jer tamo su „starci“ zapravo uobičajena pojava. Već svi znamo da je George Foreman svjetsku titulu vratio u 46. godini, Hopkins je naslov uzeo u 47., Evander Holyfield i dalje pomalo boksa, a prešao je pedesetu. Na kraju krajeva, stariji Kličko, Vitalij još nije ozbiljno najavio kraj karijere, a ima 42 godine.
No, nije boks iznimka. Zapravo iznenađuje da u današnje vrijeme kada je bavljenje profesionalnim sportom i fizički i psihički puno zahtjevnije nego u prošlosti, radni vijek sportaša se produžuje.
Jer, kao što je sport odavno postao veliki business, tako je i sve ono što ga okružuje postalo prava znanost. Pa sada oko jednog vrhunskog sportaša imamo timove ljudi koji brinu o njegovoj prehrani, psihičkom stanju, pravilnom treningu, prevenciji ozljeda i na kraju, cjelokupnom načinu života.
U nogometu su nas oduševljavali...
Ako uz to dodamo genetske predispozicije, dobit ćemo npr. jednog Ryana Giggsa. Legenda Manchester Uniteda i dalje igra, a ove je sezone zabio pet golova. Sve to u 40-oj I nije jedini. Alessandro Del Piero je samo godinu dana mlađi, a doživljava pravu renesansu u Australiji. Igra za Sydney i zabio je već 11 golova ove sezone. Prije tjedan dana produljio je ugovor i nije mu ni na kraj pameti završiti karijeru.
Alessandro Costacurta, nogometna legenda Italije, postao je najstariji nogometaš u povijesti koji je zaigrao u Ligi prvaka. 2006. godine sudjelovao je u utakmici Milana protiv AEK-a, sa 40 godina i 211 dana.
No, prava legenda bio je Sir Stanley Matthews. Jedan je od najboljih engleskih i svjetskih nogometaša svih vremena. Jedini je nogometaš, koji je dobio britansku vitešku titulu, dok je još bio aktivan igrač. Dobitnik je mnogih priznanja,a nogomet je na visokoj razini igrao do 50 godine. Postao je najstariji engleski nogometni reprezentativac i najstariji igrač, koji je igrao u prvoj engleskoj ligi. Bio je vegetarijanac i protivnik alkohola. Završio je igračku karijeru u 55. godini života, kada je istovremeno bio igrač i trener malteškog kluba Hibernians.
Jedan od posebnih je i kamerunski nogometaš Albert Roger Mooh Miller, poznatiji kao Roger Milla. Svjetsku slavu stekao je kada je kao 38-godišnjak postigao četiri pogotka na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. te pomogao Kamerunu prolazak u četvrtfinale turnira. Četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, sa 42 godine, postao je najstariji igrač koji je ikad nastupio na završnom turniru ovog natjecanja. Oborio je i rekord kao najstariji strijelac u povijesti završnih turnira Svjetskog prvenstva u nogometu.
Ni košarkaši se ne predaju
I u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta „old guys“ nisu nikakva novost. Kurt Thomas prešao je 40-tu i redovno igra za NY Knickse, a samo jedan dan mlađi od njega, Grant Hill član je LA Clippersa. A ne možemo ne spomenuti Shaquilla O'Neal-a koji je u mirovinu otišao prije dvije godine sa 39 godina.
Ima i zaista ekstremnih primjera. Na posljednjim Olimpijskim Igrama u Londonu, u natjecanju konjičke dresure nastupio je 71-ogodišnji Japanac Hiroshi Hoketsu. Bio je najstariji u Londonu, ali ne i u povijesti Olimpijskih Igara. Ta titula i dalje pripada Šveđaninu Oscaru Swahnu koji je osvojio srebro u streljaštvu 1920. sa 72 godine.
U Hrvatskoj Šurba, Primorac, Sarač, Vuga...
Primjera lijepe i duge profesionalne sportske karijere ima i u Hrvatskom sportu. Možda je najsvježiji primjer Zoran Primorac. S pune 43 godine igrao je na Olimpijskom stolnoteniskom turniru u Londonu. A proslavljeni Dragutin Šurbek, upravo je s Primorcem u paru osvojio srebro na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc-Roussilonu. Sa punih 47 godina!
Imamo još svijetlih primjera. Zlatko Saračević je igrao finale Kupa prvaka u rukometu sa 42 godine. A lijepe sportske godine dočekali su i Ivan Ljubičić, Dario Šimić pa i Goran Ivanišević koji i dalje igra na senior touru. Moramo svakako spomenuti i neumornog Davora Vugrineca koji s 37 igra u Slaven Belupu te Joea Šimunića koji je u 35. i dalje jedan od najvažnijih igrača Dinama.
I možda upravo ovakvi primjeri sportu i dalje daju onu prvobitnu čar zbog koje ga volimo. Usprkos svim manipulacijama s dopingom, klađenjima, namještanjima...ovakvi primjeri pokazuju da je uz malo sreće u genetici i prirodnom talentu, sve ostalo stvar volje, discipline i upornosti. I upravo su takvi sportaši razlog zbog kojeg je svijet i dalje opčinjen sportom.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
