Kroz povijest rukometa nagledali smo se sjajni kružnih napadača različitih gabarita. Mnogo je takvih i na ovogodišnjemEuropskom prvenstvu, no vratimo se kratko povijesti.

Kroz povijest su vladali različiti pivoti

Magnus Wislander, po mnogima najbolji rukometaš svih vremena, bio je na vrhuncu karijere visok 194 cm, snažan, ali i vrlo okretan te pokretan na liniji. Dmitri Torgovanov ruski je dvometraš, koji je zbog vrlo vitke građe također bio prije svega okretan i vižljast.

Kubanski stroj, Rolando Urios, čovjek koji je osvojio sve, svoju je dominaciju prezentirao kroz snagu, dok je Nijemac Christian Schwarzer bio bliže Wislanderu.

Julen Aguinagalde je sa svojih 196 centimetara i oko 110 kilograma bio neki prototip modernog pivota, čovjek koji je visok i jak, a istovremeno tehnički izuzetno potkovan.

Bio je tu nešto nižih vrhunskih igrača protiv Bertranda Gillea ili viših poput Igora Vorija te težih kao što je bio Gyula Gal,  no neki ideal bilo je između 190 i 195 centimetara te 100 do 110 kilograma. Tu su ulazili Knudsen, Roggisch, Gunnarsson, Myrhol i Ratko Nikolić.

Novo vrijeme, vrijeme gorostasa

No, sad smo došli u vrijeme kad se u svjetskom rukometu ističu dva apsolutna gorostasa. Jedan je zove Kamil Syprzak, trenutno najbolji pivot svijeta koji igra za PSG te poljsku reprezentaciju. Drugi će biti naša današnje nevolja. Zove se Bence Banhidi.

Banhidi ima 28 godina, visok je 207 centimetara i član je Pick Szegeda, gdje igra zajedno s našim reprezentativnim krilima, Jelinićem i Šoštarićem.

Ono što je specifično kod njega je težina, koja ovisno o prilici varira između 120 i 130 kilograma. Banhidi ju koristi na najbolji mogući način. Ako on primi loptu, to većinom završava kao šut iz čiste prilike ili sedmerac, nerijetko i isključenje. Za nekoga njegovih gabarita poprilično je pokretan.

Ono kako najbolje anulirati Banhidijeve obrambene sposobnosti je brza igra, kakvu smo prezentirali protiv Španjolske te u dijelovima ostalih utakmica. Isto tako, spor je, što se osjeti na tranziciji iz napada pa nerijetko posljednji završava u formaciji, što se da iskoristiti, ako se lopta brzo prenese prijeko.

Kako ga zaustaviti? Ne dati mu loptu!

Što se tiče njegovih napadačkih kvaliteta, glavna zadaća trebala bi biti onemogućiti mu primanje lopte. Protiv Francuske smo pokazali veliki problem s pivotima, koji su često nečuvani dobivali loptu na crti te je samo sjajni Dominik Kuzmanović spriječio da nas dodatno ne natrpaju, obranivši im otprilike pet čistih zicera. 

Trebao bi Kuzmanović, kao i Mandić, i danas imati šansu, ako Banhidi bude završavao u čistim situacijama, jer tehnika njegovog šuta je daleko od neke posebno vrijedne spomena. Njegovi udarci većinom završavaju tako da snažno pošalje loptu u jedan kut vrata. Ako ga naši vratari pročitaju, mogli bi ga pokoji put baciti u očaj.

Na prvenstvu je trenutno na 19 pogodaka iz 24 šuta na gol, što ne čini nešto posebno dobar postotak od 79.17 posto. Ali, to je ujedno i 6.33 pogodaka po susretu, gledajući da nije igrao protiv Islanda. Posebno je natrpao Srbe, protiv kojih je imao 9/9, no isto tako nije briljirao protiv Mađara, s učinkovitošću 4/7.

Uglavnom šutira vrataru lijevo i naši to dobro znaju

Statistika govori da na ovom prvenstvu najčešće gađa vratarov donji lijevi kut. Tamo je poslao devet lopti i sve su završile u mreži. U gornji lijevi kut smjestio je pet od šest, dok je desno poslao šest lopti, od čega je ušlo četiri. 

Naravno, imaju Mađari i drugih kvaliteta, no jako puno toga im se svodi na igru kojom pokušavaju razigrati svog Herkula na liniji. Ako im se dobro pokrije vanjska linije, onda time čak krenu i srljati. I tu je prilika za oduzimanje lopti te brzu tranziciju, kojom se reprezentaciju naših susjeda najbolje može slomiti.

Kad bi sve bilo tako jednostavno, mogli bismo već zaključiti pobjedu, no svima je jasno da će ovo biti izjednačena utakmica koju može odlučiti jedan jedini pogodak.

No, da kod Mađara sve kreće od Banhidija, to je činjenica!