U 35. konačno na vrhu. Ivan Katanušić već dugo je jedan od najboljih paradiskaša svijeta – na Svjetskom prvenstvu u New Delhiju deklasirao je konkurenciju.
Tri vijesti o kojima se priča
"Moram priznat da je ovo za mene došlo malo neočekivano. Spreman sam bio, bio sam godinu dana bez ozljeda, a kada je tako, onda dođe i dobar rezultat", rekao je Ivan Katanušić.
Bilo je posebno emotivno zlato.
"Devet dana prije sam pokopao oca, nisam znao da li to mogu psihički izgurati, ali očito sam mogao. Dalo mi je to ogromnu snagu da se borim dalje."
Ivan je kao beba ostao bez potkoljenice, ali onda je samo dodao gas…
"Samo sam se naučio da ako se moj susjed popeo na stablo za minutu da ja moram za tri. A sad kako ne znam. Znala mi je ispast noga. Tadašnja djeca u mom Imotskom su me čuvala i podržavala me tako da u Zagreb nisam donio nikakav kompleks manje vrijednosti. Nikad se nisam pitao zašto ja."
Prije polaska u Zagreb na fakultet obavio je imotsko krštenje – skok u modro jezero s barem 15 metara.
"To je potvrda statusa. Ako ne možeš nisi Imoćanin. Teže se popeti nego skočiti. A šta ćeš kad si gore? A ne možeš ništa drugo nego skočiti".
Nakon petog mjesta na igrama u Parizu, htio je odustati. Pogurao ga je dvogodišnji sin.
"Tu je moj život – tu ja najviše volim na svijetu i to je onih sat i pol u danu na bacalištu kada ja zaboravim na sve probleme i uživam.
A u atletici je završio zbog ikone.
"To je bio trailer o Darku Kralju. Proslavljenom hrvatskom paraolimpijcu. Pogledao sam trailer i to me strašno privuklo. Gurao je ogromne težine u benču, čučnju… Bacao je tu kuglu pa sam rekao idem i ja.
Kralj ga motivirao, on nastavio
Pa idemo i mi do Darkovog rodnog mjesta…
"10 ujutro je na Sveticama, idemo do Grubišnog Polja, tamo nas čekaju Deni Černi i Boris Kljajić.
"Nalazimo se u mojoj teretani u Grubišnom Polju, gdje treniramo i radimo punih 19 godina", kaže Deni Černi. "Naš klub je osnovao Darko Kralj, a ja sam onda došao iza njega i nastavio…"
I nastavio s berbom medalja. 31-godišnji Deni Černi izdominirao je konkurenciju hicem kugle preko 12 metara.
"Titula svjetskog prvaka je nešto što se ponekad u mojoj karijeri činilo nemoguće ali sada smo to ostvarili i ne mogu ništa reć osim da sam presretan.
Već 19 godina vjerna sjena je trener Boris.
"Jak je u glavi jer na natjecanju uvijek može baciti više nego na treningu, a to rijetko koji sportaši mogu. To treneri najbolje znaju. Deni je jedini paratletičar koji na posljednjih pet velikih natjecanja ima pet medalja", kaže Boris Kljajić
Treniraš dva puta dnevno? Tako je dva puta dnevno, 5 – 6 puta tjedno. Prije svega sportom održavam svoje fizičko stanje, a onda i mentalno. Evo tu je šipka za benč koliko dižeš? Pa rekord mi je nekih 100 kila, petica!
U Tokiju je bila bronca, u Parizu srebro…
"Medalja na paraolimpijskim igrama u Tokiju… Najdraži trenutak? Da. Ja ti želim zlato u Los Angelesu? Hvala vam lijepo, vidjet ćemo trudit ćemo se naravno.
