Završilo je Svjetsko rukometno prvenstvo 2025. godine, dosad najizvjesnije prvenstvo po pitanju onoga tko će osvojiti titulu.
Danska je pregazila apsolutno sve protivnike do finala, a tamo su pokazali Danci kako su u ovom trenutku ipak bolji i od Hrvatske, momčadi koja im je pružila najbolji otpor.
Nitko nam nije davao šanse, a mi smo drugi na svijetu!
No, iako su Danci apsolutno zasluženo svjetski prvaci, nagrada za šampionski pristup trebala bi ići Hrvatskoj. U trenucima kad prije prvenstva gotovo nitko nije našima davao šanse za plasman bolji od četvrtfinala, uz dodatak da smo prije najvažnijih susreta ostali bez dva ključna igrača, Hrvatska je došla do finala i tamo odigrala junačku utakmicu.
Možemo pronaći neke detalje koji su susret prelomili. Ako ćemo gledati njegov tijek, čini se kako je to isključenje Marka Mamića, no ne znamo bismo li i s njim u sastavu uspjeli zaustaviti danski stroj, koji po pravilu dodatno podiže gas u drugom dijelu te lomi suparnika najčešće između 30. i 45. minute. Napravili su to i u ovom finalu.
No, hrvatski igrači su šampioni zbog svega što su napravili.
Sve je išlo protiv nas, ali koga je to bilo briga?
Kako to ne pomisliti nakon onakve igre u situaciji kad se sve okrenulo protiv njih, kad je protiv Islanda trebala visoka pobjeda, a oni su je ostvarili veličanstvenom predstavom.
Što reći nakon onakvog starta protiv Slovenije, minusa 0:5 bez postignutog gola punih osam minuta, a onda laganog povratka do odmora i preuzimanja kontrole u drugom dijelu.
Tko li je mogao vjerovati da će Hrvatska okrenuti 26:30 protiv Mađara s pet minuta prije kraja i igračem manje? Da će napraviti seriju 5:0 i otići prema polufinalu pa finalu.
Ma tko je vjerovao da će dečki odigrati veličanstvenu partiju protiv Francuske, koja nam je kroz prošlost donijela toliko boli? Koja nas je svladala u toliko predudnih utakmica. Napokon su i oni pali, sve na račun našeg šampionskog karaktera.
Ma, i to finale smo odradili šampionski
Pa čak i to finale odigrano je šampionski, čak i kad je poraz bio neminovan, igrali su dečki borbeno do posljednje sekunde, nisu se predavali, nisu dozvolili da budu pregaženi. Jer, šampioni ne mogu biti pregaženi.
Nisu se ni dali isprovocirati na dansko ponašanje, na toliko nekorektnih reakcija, ostajali su smireni i visoko dignutih glava. A takvi su ostali i nakon što je utakmica završila.
Zato su hrvatski igrači šampioni. Možda nisu svjetski prvaci, možda kraj ovakvih Danaca, gdje je Gidselu 25, a Pytlicku tek 24 godine, to neće moći postati još neko vrijeme, ali šampion se ne postaje titulama. Šampion se postaje pristupom, načinom igre i ponašanjem na terenu.
A ova hrvatska momčad je napravila sve što je potrebno da bi naši šampioni postali. Čestitamo!
Karabatić gledao Hrvatsku: Bio u društvu rukometaša koji nas je godinama bacao u očaj
Danska zvijezda tvrdi: "Znali smo da će Hrvati biti takvi"
VIDEO Danci poludjeli na Srnin prekršaj za isključenje, Šušnja ga najžešće branio
