Smrt legendarnog Đorđa Balaševića zatekla je mnoge. Panonski mornar, jedan od najomiljenijih glazbenika na području bivše Jugoslavije, napustio nas je u 68. godini.
Mnogi se opraštaju od Balaševića, a prisjetio ga se i KK Split, hrvatski klub koji je Đole jako volio. Splićani su prenijeli riječi koje im je Đole posvetio u monografiji povodom 70. rođendana.
Misao 1.: “Najveća prevara je kad ti kažu da je o nečemu dovoljno napisati par reči. To samo znači da te reče moraju biti posebne. A par posebnih reči o Posebnima već opasno vuče na bajku. Ali, mislim da neće biti problema. Jugoplastika je i bila neka zaigrana bajka. Neka mi ne zamere oni koji su za taj klub igrali ili će igrati pod drugim imenom, jer za mene će se uvek samo tako zvati. Kao lepotica sa lokalnog korza koja se može udati hiljadu puta, ali je za sva vremena pamtiš pod devojačkim prezimenom…”
"Volio sam nogomet, bio sam vrlo talentiran"
Misao 2.: Ni slučajno ne žalim za Tom Zemljom, da je vredela, ne bi se raspala na tako jadan način… Ne, gospodo, možda sam kriv što nisam zataškao svoje uspomene, kao mnogi drugi, ali definitivno nisam jugonostalgičar… Ja sam samo okoreli Jugoplastikonostalgičar… Pa vi sad grintajte do sudnjeg dana…”
Iako je volio košarku, Balaševićeva prva ljubav bila je nogomet. Sanjao je da obuče dres Vojvodine, svog najdražeg kluba, ali ipak se opredijelio za glazbu.
"Volio sam igrati nogomet iznad svega. I što je mnogo bitnije - nisam ga samo volio nego sam bio i vrlo talentiran. Igrao sam za reprezentaciju škole i bio najbolji golgeter. Tu su me vidjeli neki ljudi iz FK Železničara (jedan od novosadskih malih zonskih klubova) i odveli me u svoje redove. S nepunih 16 godina postao sam prvotimac i najbolji golgeter ekipe", prisjetio se jednom prilikom.
"Tako su i moji apetiti porasli, bio sam zapažen od emisara iz FK Vojvodine i ubrzo sam postao član pomlatka. Međutim, tu nastaje nagli zastoj moje nogometne karijere. Tadašnji trener pomlatka Vojvodine Žarko Nikolić nije cijenio moje golgeterske sposobnosti, već je od mene zahtijevao da ne dajem golove. A ja sam bio strijelac. Tako je Nikolić došao do zaključka da ja nisam tip budućeg centarfora prvog tima Vojvodine, pa sam počeo provoditi vrijeme na klupi za rezervne igrače. To mi je na kraju dosadilo", rekao je.
"Ostala je neostvarena želja - da u dresu Vojvodine tresem mreže"
Vjerovao je da je mogao postati dobar prvoligaški nogometaš, ali priznao je i da se ne bi mijenjao s nogometnim zvijezdama.
"Sigurno ne! Moram priznati da lakše zarađujem svoj novac u odnosu na nogometaše. Mislim da je profesionalno bavljenje nogometom vrlo težak fizički posao. Zato sam zahvalan Žarku Nikoliću, što je pogriješio u procjeni moga talenta. Sada, kako to volim kazati, pjevajući zarađujem novac. Ipak, ostala je neostvarena želja - da u dresu Vojvodine tresem mreže, a da moj otac na tribinama gleda sina i topi se od miline!"
Da je Balaševiću sport na neki način bila sudbina, potvrđuje i njegov velika ljubav Olivera, dugogodišnja supruga i svojevremeno bivša gimnastičarka. Otkrio je jednom da su zajedno gledali nogomet, a da bi im je omiljeni nogometaš bio bivši igrač Hajduka Zlatko Vujović.
