Plivati je počela na preporuku liječnika zbog blage skolioze, a danas, devet godina kasnije, predstavljat će nas na Olimpijskim igrama. I to kao naša najmlađa uzdanica.
Tri vijesti o kojima se priča
Upoznajte Janu Pavalić.
Ide prije svega učiti
"Stvarno biti najmlađi, ponosna sam i idem učiti. Upoznati nove ljude i da jednostavno promatram kako se drugi ponašaju, da to upijam, da mogu za sljedeće Olimpijske biti još bolja, ali stvarno, osjećaj je nevjerojatan", rekla je Jana, koja je onda dobila komentar na privjesak s njenog lančića, olimpijske krugove:
"Da, da, da. Mama se potrudila da mi to da za poklon, tako da mi je to jako drago i evo, s ponosom ga nosim."
Normu za Olimpijske igre izborila je na Europskom prvenstvu u Beogradu. Upitana je koja joj je misao bila u glavi.
"Idem u Pariz! Hahaha… Ma stvarno, kad sam vidjela roditelje gore na tribinama te kako mi svi plješću i viču bravo, ja sam bila bez riječi, stvarno. Jer zadnjih godinu i pol je bilo jako teško, s ozljedom i ne treniranjem, dosta sam bila mentalno pala, ali što je sve išlo naprijed i kad sam to isplivala, stvarno je bila sreća do plafona,. Stvarno sam presretna i ponosna na sebe i na trenera, stvarno super.
Već iza sebe ima i težu ozljedu
Oporavak nakon operacije ramena nije ju pokolebao.
"Ako volite sport i ako uživate u tome što radite, mislim da je vrijedno svakog znoja, svake muke i tih bolova jer najljepši je osjećaj kad prođete kroz sve to i ostvarite nešto što ste željeli. Osjećaj je nevjerojatan", dodala je.
Jako se dobro sjeća i svojeg prvog susreta s bazenom. Iako je sad u njemu kao riba u vodi, u početku nije sve išlo baš tako glatko.
!Pa mene je inače bilo strah skočiti u vodu. Kad sam došla kod trenera Ivice, stala sam na startni blok i govorim ja njemu ˝ja ne idem unutra, ja ne skačem u taj bazen˝, haha. On je došao meni iza leđa i pogurnuo me i ja sam otplivala to nekako i eto."
Plivati je naučila u predškolskom uzrastu, kao i većina nas – s roditeljima na moru.
"Znali smo se dosta često utrkivati. Kad smo bili mali, kad smo bili na molu, na Šolti, skakali bi u vodu tata, brat i ja, i onda bi se tu utrkivali malo, to je bilo fora. Tu sam već polako krenula.
Putevima brata
Otac je trenirao nogomet, a majka rukomet, pa ne čudi da su i Jana i njezin tri godine stariji brat Petar završili u sportu.
"On se sprema za Philadelphiju, ide u Ameriku na faks, nadam se da će mi pričati lijepe stvari, jer planiram ići i ja za dvije godine. On mi je dobra škola, da mi govori kako to ide, tako da mi je to jako drago. Inače kao sparing na treninzima mi je stvarno super, pomaže mi, bodrimo se skupa, to mi je veliki plus. A izvan bazena, klasično bratska ljubav, svađamo se dosta, ali sve je to iz ljubavi, brzo se pomirimo, nije to da se mrzimo, svađa kao svaka normalna, tako da dobro je, dobro je."
Iako u Zaboku gdje trenira nema odgovarajući olimpijski bazen za trening, svojim se radom i trudom ova 17-godišnjakinja izborila za to da uskoro bude u društvu najboljih.
"Sve ih iskreno hoću upoznati, da se što više zabavljamo i družimo, nije da imam nekog favorita, stvarno da sve upoznam i da bude dobra zezancija i zabava, to mi je najbitnije", zaključila je na kraju.
