Prije nešto manje od mjesec dana Zoran Zekić, jedan od najdugovječnijih trenera HNL-a, otišao je s klupe Osijeka. Prijelomni trenutak bio je incident Petra Bočkaja i predsjednikova odluka da Bočkaja udalji iz momčadi. No, predsjednik se ipak predomislio i Bočkaj je jučer igrao u polufinalu Kupa. Evo što nakon cijele priče i s vremenskim odmakom kaže Zekić o odnosu s igračima, ali i predsjednikom kluba Ivanom Meštrovićem.
Tri vijesti o kojima se priča
Osječki predsjednik Meštrović spominjao je da bi od vas rado napravio Alexa Fergusona, no ta priča završila je nakon 3,5 godine. Sad, s nekim odmakom, kad gledate na to?
''Pa točnije tri godine i osam mjeseci. Bilo je jako teških trenutaka, bilo je puno i lijepih. Gledajući unazad, ne samo zahvaljujući meni nego i mojim suradnicima i svim ljudima u klubu, mislim da smo oborili sve rekorde kluba koji je star 70 godina. Bilo je lijepih trenutaka u Europi, bilo je pobjeda , recimo u Maksimiru nakon 10 godina i još niz takvih rekorda. Kad sam dolazio u Osijek nisam se nadao da ću se toliko dugo zadržat. Nisam nikad previše ni vjerovao u riječi o Fergusonu, jer zapravo danas je to nemoguće, ne samo u Hrvatskoj nego i bilo gdje drugdje.
Kraj je bio prilično mučan, ne zbog rezultata, nego zbog one točke na i te incidenta sa Petrom Bočkajem. Vi ste bili nekako bili bliže da mu treba pružiti ruku pomirenja, na kraju se to nije dogodilo. No, nakon mjeseca dana predsjednik je promijenio mišljenje. Kako gledate na to?
''Davno su iskusniji ljudi govorili da igraču treba 10 godina da postane igrač 10, da postane trener 15, a da bi se postane iskusni vođa u klubu treba malo duže vrijeme. Tako da te neke odluke su bile ishitrene. Teško je ostati poslije toga vjerodostojan, ali na kraju krajeva i očekivao sam ovakav rasplet što se tiče Pere. To je jedino normalno. On je mlad dečko, ispašta zbog toga novčano, ispašta i na druge načine, ali jednostavno je u interesu kluba da Pero bude u kadru prve momčadi.
Koliko vam je predsjednik i Uprava kluba zamjerili to što ste ih prozvali zbog prodaje važnih igrača?
''To je moja velika škola, iako ne mogu se nikako naučit pameti. Mislim da sam malo previše iskren u životu, ali i u poslu. To je danas sve postalo 90 posto biznis, a 10 posto emocije. Kod mene je još uvijek obrnuto, posebice u klubu u kojem sam ja ponikao i koji mi je pružio toliko lijepih trenutaka kao sad.''
Kakvi su vaši planovi, bilo je nekih kombinacija , ali rekli ste ništa ozbiljno?
''Ne želim žuriti. Mislim da ću dočekati pravi klub i pravu priliku da se mogu razvijati dalje i ostvarivati još bolje rezultate.''
