U 55. minuti utakmice Rudeša i Osijeka, koja je završila slavljem gostiju rezultatom 2:3, dogodilo se nešto što je potrebno posebno naznačiti.
Iz igre je tim putem, zajedno s Antonom Matkovićem, izašao Vedran Jugović, a ušao je Petar Brlek, kao i Kristijan Lovrić.
Kako je Kristijan Lovrić odmah po ulasku postigao spektakularan pogodak, a onda dvije minute kasnije dodao još jedan, jedan događaj ostao je u drugom planu.
Odabir kapetana nezasluženo ostao u drugom planu
Radi se o tome da je Jugović pri izlasku s terena kapetansku vrpcu dao Ramonu Mierezu, igraču koji je po 142. put zaigrao u bijelo-plavom dresu, u klubu za koji je dosad postigao 53 pogotka.
Već prvi potez s vrpcom bio je kapetanski. Došao je do Lovrića, povratnika nakon ozljede, pozdravio ga, poljubio u obraz i poželio sreću. Naravno da to nije razlog zašto je Lovrić nakon toga spektakularno pospremio slobodnjak, ali sigurno nije niti odmoglo.
No, Ramon je tu čast trebao ponijeti već puno ranije. Radi se o igraču koji za dres Osijeka gine od prvog nastupa, otkako je u ljeto 2020. godine ušao u igru protiv Basela te nedugo nakon toga gotovo zatresao mrežu Švicaraca.
Batine prima s osmijehom, grb na dresu nosi s ponosom
Igrač je to koji dobiva teška batina na terenu, ali nikad ne ulazi u konflikte, nego se ustaje i ide dalje. Igrač kojem nije teško u bilo kojem trenutku odraditi puni sprint i pokušati se izboriti za povratak posjeda. Igrač koji će bez suzdržavanja ići u svaki duel.
On je slika i prilika onoga što navijači od svojih igrača žele vidjeti. I zbog čega neki njegovi igrački nedostaci, a nije ih malo, nikada ne izlaze u prvi plan. On je netko koga će se teško nadoknaditi jer Ramon Mierez nije samo trenutno vodeći te bivši najbolji strijelac lige. On je motor koji gura momčad.
Ramon Mierez je netko koga ljubitelji nogometa obožavaju, čovjek koji s osmijehom radi svoj posao, ali i kojem nije teško pokazati kad mu je teško, čovjek koji će kao nakon susreta protiv Varaždina već na terenu pustiti suzu i time pokazati da mu je stalo.
On je personifikacija onoga što Osijek treba biti
26-godišnji Argentinac je čovjek kojim se ponosio svaki navijač, svaki suigrač, a neupitno i svaki član njegove obitelj. Netko tko svoj posao radi predano, odgovorno i s ljubavlju. I zbog toga kapetanska vrpca nije samo komad tkanine nego simbolika, podatak kojim dokazuje da je Ramon dobio nešto što on zapravo je.
Ramon Mierez trenutno još uvijek nije personifikacija onoga što Osijek je, ali je svakako personifikacija onoga što njegovi navijači žele da bude. Kad bi svaki igrač ulazio na teren na način kao Ramon Mierez, nema sumnje kako bi u gradu na Dravi bilo i puno više razloga za veselje.
Zbog toga je on dragulj kojeg treba cijeniti, kao i cijeniti vrijeme dok ga god Osijek ima. Jer takvog će se teško u skorije vrijeme naći.
