Prvi izlazak nogometaša Osijeka u Europu dogodio se u ljeto 1995. godine. Izborila je to sjajna momčad pod vodstvom Ive Šuška, koja je sezonu ranije do posljednjeg kola imala teoretske šanse postati prvakom države.
Momčad predvođena Žitnjakom, Lulićem, Beljanom, Bičanićem, Beširevićem, Pamićem i Labakom, uz vodstvo Ivice Matkovića, koji je naslijedio Šuška, nadala se da može nešto napraviti i u Europi.
Osijek je vjerovao da je bolji od Slovaka, no doživio je šok
Ždrijeb ih je u kvalifikacijskoj rundi spojio sa Slovanom iz Bratislave i vjerovalo se da su šanse podjednake. Jedini problem za Osijek bilo je ratno stanje u državi, gdje su se odvijale oslobodilačke akcije, zbog čega su Bijelo-plavi bili prisiljeni domaću utakmicu odigrati u Zagrebu, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici.
Samo nekoliko mjeseci ranije taj Osijek pobijedio je Hajduk, momčad koja je u tom trenutku bila četvrtfinalist Lige prvaka i optimizam je bio opravdan.
Ipak, Osijek, koji je tog ljeta napustio Robert Špehar, sve je svoje šanse za prolazak prokockao u prvom susretu doživjevši odmah u debiju do danas svoj najteži europski poraz.
Slovaci se prošetali protiv Bijelo-plavih
Slovan je bio bolji s rezultatom 4:0 i tako je u potpunosti šokirao Osječane, koji su realno bili puno bolja momčad nego što je taj rezultat govorio.
Demoralizirani ishodom prvog susreta, poraženi su i u uzvratu, s 0:2, što je bilo ukupnih 0:6, jedan od najgorih ukupnih ishoda nekoga hrvatskog kluba u Europi.
Osijek je kasnije imao zapaženijih europskih nastupa, izbacivali su momčadi poput Brondbyja, Rapida, Luzerna te naposljetku i PSV-a, ali sam početak za njih nije izgledao dobro.
Slovan je ušao u prvo kolo, gdje nisu imali šanse protiv njemačkog Kaiserslauterna.