Sve je te večeri bilo spremno za feštu. Stadion Mineirão u Belo Horizonteu dočekao je ono što je sanjao par godina unazad, odnosno od onog trenutka kad je postalo poznato da će se tamo igrati polufinale Svjetskog prvenstva kojem je Brazil domaćin te na kojem bi njihova reprezentacija mogla hvatati finale.
Tri vijesti o kojima se priča
Bez Neymara, također i bez stupa obrane Thiaga Silva, ali s velikim samopouzdanjem, Brazil je dočekao Njemačku. Dvije najveće i najuspješnije reprezentacije u povijesti nogometa, tek po drugi put u povijesti na Svjetskom prvenstvu. Prvi put je bilo 12 godina ranije, kad su Ronaldo i Rivaldo pogocima ju Khanovu mrežu donijeli titulu Brazilu. Da, nevjerojatno, ali taj susret bio je do tada jedini njihov duel na najvećem nogometnom natjecanju.
Samopouzdanje puno veće nego što su ga izvedbama zaslužili
Nisu im samopouzdanje narušile niti neuvjerljive predstave do tog trenutka. Sjetimo se šoka koji im je u otvaranju donijela Hrvatska, a onda i "junaka" Nishimure, tek boda protiv Meksika i napokon jedne dobre izvedbe protiv tada ipak nevjerojatno lošeg Kameruna. U osmini finala Čile se savladalo tek nakon izvođenja kaznenih udaraca, gdje su unatoč tome dvojica promašili, a nije to izgledalo uvjerljivo niti kod 2:1 četvrtfinalne pobjede protiv Kolumbije.
Njemačka je za otvaranje razbila Portugal 4:0, no niti oni nakon toga nisu izgledali kao glavni kandidat za titulu prvaka svijeta. Alžir se prošlo tek nakon produžetaka, a Francuze u jednoj rudarskoj 1:0 utakmici. No, problem Brazila ipak je bilo puno veće samopouzdanje nego što su ga prikazima na terenu imali pravo dobiti. A protivnik je netko tko po pravilu raste kako turnir odmiče.
Brazil je brzo napao, a onda još brže krenuo tonuti
A onda je krenulo. Brazil je visoko napao, no nakon desetak minuta krenule su neobjašnjive pogreške. I onda je došla 11. minuta, gdje je Thomas Müller ostao potpuno sam nakon ubačaja iz kuta. 0:1 i šok za tribine, no niti blizu onakav kakav će tek uslijediti 12 minuta kasnije.
Timska minijatura kroz kazneni prostor i Miroslav Klose za 0:2, a nisu se žuti niti snašli, već minutu kasnije bomba Tonija Kroosa za 0:3. Šok na šok već u 26. minuti. Još jedna greška, još jedno poigravanje i novi pogodak Kroosa. Bilo je tu sve odlučeno, ali utakmica niti približno gotova. Tri minute kasnije Sami Khedira pogodio je i peti put, za rezultat s kojim se otišlo na odmor.
Tjednima nakon utakmice pojavile su se priče kako je Joachim Löw u poluvremenu svojim igračima rekao da stanu na kočnicu te kako nema smisla tako razbijati veliku reprezentaciju, tj. domaćine.
I oni kao da su ga poslušali te to napravili. Sve do 69. i 79. minute, kad je Andre Schürrle ušavši s klupe postigao dva komada te najavio svoju super bitnu rolu u kasnijoj finalnoj utakmici. Oscar je u posljednjim trenucima smanjio na 1:7, ali nije to Brazilcima ništa značilo.
Tako nešto se nikad ranije nije dogodilo
Najveći poraz nekog domaćina Svjetskog prvenstva u povijesti i najveća razlika u nekoj polufinalnoj utakmici. To se dogodilo najvećoj reprezentaciji svih vremena, reprezentaciji kojoj je nogomet religija.
Možemo reći da je srećom jako malo onih koji su doživjeli muk Marakane 1950. i suze Mineiraa 2014. godine. Iako, dojam je kako je ovo drugo, iako se nije radilo o finalu, bilo puno bolnije.
Njemačka je na kraju otišla do kraja, a indisponirani Brazil je u susretu za treće mjesto pregažen od Nizozemske, ipak s nešto manje bolnih 0:3. Nisu na ovom prvenstvu dočekali svoj trofej, nisu dočekali nastup na Maracani.
I danas Brazilcima ne smijete pričati o toj utakmici, o tom danu i svemu što ima veze s njime. Najbolje da ne spominjete niti cijelo prvenstvo jer im je previše bolno. Imali su sve, prije svega su imali nogomet unutar granica svoje domovine, a završili su na ovaj način pred očima svijeta.
Znamo da Brazilci to sigurno neće napraviti niti ih je veliki broj nakon same utakmice imao hrabrosti, ali vi se možete svega s utakmice prisjetiti klikom OVDJE, dok ispod teksta možete vidjeti kako su izgledali sastavi momčadi.
