Nakon angažmana u nekoliko švicarskih klubova i klupe njihove reprezentacije, Miroslav Ćiro Blažević je nakon godine dana u Rijeci, 1980. preuzeo Dinamo. Legendarni naslov prvaka bivše države na Maksimir je donio 1982., a na nedavnoj proslavi 40. godišnjice tog legendarnog uspjeha Ćiro je ponovio koliko mu je značio naslov s Dinamom.
"Raspoložen sam posebno da se vratim u onu dob, toliko ju puta evociram kao najvažniju godinu mog života i mog trenerskog djelovanja jer to je uistinu bila ta 1982. godina."
Dinamo je vodio u još dva navrata, dva puta je vodio NK Zagreb, bio je i na klupi Osijeka, a nije propustio niti Hajduk koji je u nekoliko mjeseci njegovog vodstva 2005. godine osvojio Superkup.
Svijet ga je upoznao u Francuskoj 1998. godine
Osebujan stil vođenja momčadi, apsolutna medijska pristupačnost i u teškim trenucima, nevjerojatna socijalna inteligencija i neodoljiva samouvjerenost, toplina i iskrena ljubav prema ljudima, bile su samo neke od njegovih odlika zbog kojih su ga obožavali. Svijet ga je upoznao u Francuskoj 1998. na klupi Vatrenih. Svjetska bronca utrla je put svim naknadnim uspjesima hrvatskog nogometa i nogometaša, a neke njegove izjave iz tog doba prepričavaju se i danas.
"Da budem doslovan rekao sam je*o te Batistuta, kakav Batistuta, pa Šuker je glavni i tako se ispostavilo da je Šuker bio glavni."
"Sine kad stanem gotov sam", rečenica je koju je mnogo puta izgovorio, a živio ju je svaki dan.
U najturbulentnijem trenutku sjeo na klupu Bosne i Hercegovine
Godine 2008. sjeo je na klupu Bosne i Hercegovine. U možda i najturbulentnijem trenutku, kada je u susjednoj državi vladalo veliko nepovjerenje i jaz između Saveza i navijača, doveli su Ćiru. Nisu ga svi dočekali raširenih ruku, no njegovom šarmu naprosto nitko nije mogao odoljeti.
BiH je ostala na korak do Svjetskog prvenstva 2010., a kada su svi pomislili da je u 75. godini Ćiro spreman za penziju, on prihvaća angažman u dalekoj Kini na klupi Šangaja. Iskren kao i uvijek i tada je objasnio zašto odlazi na drugi kraj svijeta.
"Ma koliko znam da nisam škrt, ali za mene su novci najvažniji. Možda zato što sam veliki dio svog života bio bez novaca i znam koliki oni imaju značaj. Mnogi me znaju pitati kakav sam ja deda jer ja imam šest unuka. Ali ja se ne okupiram toliko s unucima i nisam takav deda, ali se okupiram s time da oni imaju puno komforniji život nego što sam ga ja imao."
Sa 77 godina se vratio u hrvatski nogomet
Nakon Šangaja na godinu dana preuzima i njihovu olimpijsku reprezentaciju. Jednu sezonu sjedi i na klupi Iranaskog Mes Kermana, a sa 77 godina ponovno se vraća u Hrvatsku na klupu NK Zagreba. Neumorni Ćiro bez nogometa nije mogao pa je napravio izlet u Tuzlu, želio je prihvatiti i angažman u NK Solinu.
"Ja imam prilike, koliko god je to čudno da u ovoj dobi netko još ima prilike. Imam Iran i Kinu. U ožujku imam jedan veliki angažman, ali već sam u stanovitoj dobi da moram račuinati da 13 sati leta tamo i nazad može me i ostavit tamo u avionu.
Na kraju će svoj posljednji trenerski angažman odraditi u Zadru.
"Nisam ja od jučer,ja sam od prekjučer."
Posljednjih je godina svoj neumorni borbeni duh preusmjerio na borbu za vlastito zdravlje. Dokle god je mogao nastupao je pred medijima.
"Ja si utvaram da sam čak i ljubimac publike, to je ono što me drži. Nikad se nije moglo dogoditi da se netko hoće slikati i da ja kažem ne. Ja bi platio svakom da se slika sa mnom."
I upravo takvog ćemo ga zauvijek i pamtiti. Nasmijanog i raspoloženog trenera svih trenera...
