I službeno najbolji nogometaš HNL-a, Toni Fruk, dao je ekskluzivni intervju Dnevniku Nove TV. U razgovoru s Markom Šepatom dotaknuo se raznih tema. O savjetima koje je dobio od Modrića i Perišića, očekivanjima s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu, svom budućem transferu, ali i malo poznatim problemima koje je imao na početku karijere.
Tri vijesti o kojima se priča
Toni, dobrodošli u sportske minute Dnevnika Nove TV.
"Bolje vas našao", započeo je Fruk.
Evo, Toni Fruk najbolji igrač HNL-a?
"Veliko priznanje. Kažem, moja ekipa je velikim dijelom zaslužna za ovu nagradu, normalno i svi ostali koji se brinu o mojim izvedbama, i u klubu, i van kluba. Kad sam vidio na videu kakvi sve igrači su osvajali ovu nagradu, posebna čast mi je biti s njima na popisu.
I posebno znači kad vas odabere konkurencija, rivali?
"Apsolutno. Mislim da oni najbolje vide realnu situaciju na terenu, igraš protiv njih par puta kroz sezonu, tako da sigurno mi puno znači nagrada kada te sportski rivali izaberu.
Livaja je recimo bio vaš najveći konkurent, dao vam je maksimalan broj bodova?
"Svaka čast, to pokazuje veliki respekt i baš sam komentirao s nekim, koliko je zapravo on u teškoj situaciji, on je cijelo vrijeme tu u konkurenciji za sami vrh, a vjerojatno je ono, malo glupo glasati sam za sebe, tako da – veliki respekt.
Vaša situacija je sjajna, evo Livaja je igrač koji je cijenjen, ali naravno ne vole ga navijači suparničkih klubova, tako je bilo nekad s Petkovićem… Dojam je da vas jako dobro percipira sportska javnost, čak i rivalski navijači, zašto?
"Normalno, što više fanova imaš, to više i kritičara imaš. Sve to ide jedno s drugim. Njih dvojica su, normalno, veličine u hrvatskom nogometu, ono što su napravili u HNL-u, stvarno im svaka čast. Ne znam, ja se onako trudim biti svoj, da ne idem negdje previše na stranu gdje nisam ja. Tako da, evo, ukoliko stvarno je tako, meni je drago. Tako sam odgajan, tako sam odrastao kroz nogomet i ja se nadam i vjerujem da će tako biti i dalje.
Počeci nisu bili lagani, krenuli ste u rodnim Našicama, onda ste godinama bili u Osijeku, to je iziskivalo i svakodnevna praktički putovanja preko 100 kilometara. Kako je bilo to?
"Pa bilo je stvarno jako teško… Normalno, velike zasluge mojim roditeljima što su se toliko odricali. Navozali se, do Osijeka, svaki dan tamo i nazad, to je 100 kilometara, nije to mala stvar. Iskreno, meni se to ne bi dalo raditi. Bilo je naporno. Još su bili i naporni treninzi. Najteže treninge u karijeri sam imao tamo na toj Akademiji, stvarno s trenerom Đuričićem koji nas je ubijao, cijedio… Ali eto, na kraju se trud isplatio. Bilo je malo lakše kad sam otišao u srednju školu u Osijek, onda je bilo puno lakše. Ali napori su bili isto stvarno veliki. Četvrti razred nisam ni dovršavao u Osijeku, već online, inozemstvo, itd., itd…
Kao tinejdžer odlazite u Belgiju, nakon toga brzo u Fiorentinu. I to je zapravo, pa javnost ne zna, najteže razdoblje vaše karijere. Tu je bila jedna fantomska, mistična ozljeda.
"Pa bilo je teško. To je taman prijelazni period iz juniora u seniore, dođeš u Belgiju, ne znaš jezik, sve ti je nekako novo. Mislim, nije samo meni tako bilo, svaki igrač vjerojatno prođe kroz taj period života. Bilo je naporno. Ozlijedio sam se u Belgiji i doktori jednostavno nisu znali što mi je. Govorili su mi da je sve dobro, odradio sam čak i par magneta, da se sve da riješiti kroz vježbe…
Neki su vam čak govorili, neću reći da ste lud, ali da je stvar u vašoj glavi, da ozljede nema?
"Ma to su malo mediji napuhali. U Fiorentini je to bilo isto opet, nakon magneta i magneta, doktora i doktora, rekli su: možda je stvar da si navikao jednostavno na bol pa ju tražiš, pa si možda i umišljaš da te boli na nekim koracima. I nisam jednostavno znao što dalje. Dođem na trening i stvarno ne mogu. Nedugo nakon toga, bila je ljetna stanka, vratio sam se u Hrvatsku, odradio još jedan magnet, doktora i onda mi je dr. Bojanić rekao da mi je pukla kost dolje u zglobu, da to moram ići vaditi van, da mi to smeta… I na kraju me doktor Rakovac operirao.
Jeste li tada, u tim teškim trenucima, kad niste znali što je, razmišljali da odustanete od nogometa?
"Neću reći baš direktno da sam razmišljao o odustajanju. Ali, ono, vidim da nema pomoći, bojiš se što sad, moraš onda tražiti neki drugi put. Možda sam si jednom, u trenutku kad sam išao na zadnji magnet kod doktora Bojanića, rekao sam si: ako mi i on kaže da mi nije ništa, ne znam što dalje raditi, pogubljen sam. Kad sam išao kod njega, molio sam Boga samo da mi kaže da mi je pukla cijela noga, makar, samo da mi nešto nađe.
U Fiorentini ste uspjeli upoznati neke nogometne legende, trenirati s njima?
"Da, nakon oporavka vratio sam se onda u Firenci. I odradio par treninga s prvom ekipom. To je isto bilo nestvarno, dojučer sam bio u svom selu, igram sa svojim prijateljima nogomet, sutradan dođem na trening i igram s Riberyjem, dodajem se tamo s njim, on igra lijevo krilo, ja veznog. Stvarno nestvarno.
Ali nastavilo je biti teško i nakon Fiorentine, došla je korona i vi se odlučujete na jedan potez da idete iz Fiorentine u 2. hrvatsku ligu. Tada vas praktički nisu htjeli ni mnogi drugoligaši.
"Svi su mi rekli dosta hrabar potez. Jer iz Fiorentine otići u Dubravu opet, ne bi svatko napravio, ne bi svatko povukao taj potez. Ali htio sam jednostavno sakupiti minute, da vidim kako je to igrati seniorski nogomet. I već je krenuo prijelazni rok, točnije krenula je sezona u Hrvatskoj, taman je bilo vrijeme korone pa se sve poremetilo. I 10. mjesec sam tražio ja onda posudbu. Većina drugoligaša je zaključila svoje rostere, nemaju potrebe za dovođenjem, kojima sam bio nuđen rekli su: ne treba, hvala.
Kako ste se nosili s time da vas odbijaju drugoligašu?
"Pa OK, ja sam samo htio pronaći klub, jer nije da sam bio neko izgrađeno ime u hrvatskoj javnosti. Prva liga mi uopće nije pala na pamet, jer trebao sam tek dobiti taj dojam i osjećaj seniorskog nogometa. To sam odmah izostavio u početku, ciljao sam baš Hrvatsku, da budem sretniji, da se vratim malo psihički. Tako da je Dubrava ispala sasvim slučajno i možda jedina koja je bila zagrijana.
Dubrava vam je donijela onda Goricu, konačno Prvu HNL, iako ni u Gorici nije bilo lako ispočetka, koja stalno ima neku dramu, traumu te grčevite borbe za ostanak?
"Pa je, u Gorici sam možda onako seniorski sazrio. Neću reći da je bila ono baš borba za ostanak, da je bila neka nervoza u klubu. Vidio sam priliku da se još više izgradim, mislim da je Gorica bila idealan nakon Dubrave, a opet prije, evo sad Rijeke. Mislim da sam dobro odradio te dvije godine što sam bio u Gorici. Isto je bilo teških trenutaka, jer tamo sam opet na posudbi, Gorica opet ima svoje mlađe igrače, zašto bi mene stavljali? Tako da sad kad gledam, sav taj period u Gorici, na kraju je ispalo super.
Znate li kome ste zabili svoj prvi gol u HNL-u?
"Svom kolegi Zlomisliću, znam. Bocnem ga tu i tamo.
Gorica – Rijeka, ako se ne varam, rujan 2021-e. Onda je došla ta Rijeka, evo, kojoj ste zabili svoj prvi gol u HNL-u. I u koju stižete 2023-e. Sergej Jakirović vas je puno želio, je li on možda jedan od ključnih bio u vašoj karijeri?
"Pa je sigurno, zato što je bio baš uporan što se tiče tog dolaska u Rijeku. Mislim da smo u drugom mjesecu igrali u Gorici protiv Rijeke, dobili smo ih 1:0 i nakon utakmice mi je došao i rekao: vidimo se na ljeto. Stvarno je bio jako uporan i možda te neke situacije, gdje sam se ja lomio taj prijelazni rok gdje bi, šta bi… Kad vidiš da te trener toliko hoće, da te vidi u svojoj ekipi, onda ti jednostavno puno olakša odluku.
Što vam je sve donijela Rijeka, i kao klub i kao i grad, vama i kao igraču i kao osobi?
"Pa kao grad, isto jako puno, zbližio sam se ljudima jako puno, upoznao sam i jako puno prijatelja, van kluba, van Rujevice. Super mi je. Što sam duže u Rijeci, to mi je sve ljepše i ljepše. Čak se jednog dana vidim ovdje, mogao bi živjeti bez problema. Kao klub ne treba uopće previše pričati, trošiti riječi. Svaka sezona je bolja od druge. Prva sezona isto vrhunski odrađena, nisam bio jedino zadovoljan sa statistikom golova. Tu mi je Đalović, bio je uporan i govorio uvijek: moraš dići golove, zaboravi asistencije. I evo na kraju druga godina okrunjena dvostrukom krunom, fantastično.
Ajmo malo o toj 2025-oj, toliko toga vam je donijela, sav taj rad kao da je došao na naplatu?
"Pa je. Rekao sam da šteta što nije duža godina, da mogu još nešto utrpati. Baš je krenulo, rekao sam: daj sve u ovu godinu. Fantastična godina, da. U petom mjesecu sam mislio, ono, to je to, vrhunac, evo napravio sam s Rijekom, to je to… Na kraju Kup, reprezentacija, naslagalo se toliko toga, sad evo europsko proljeće, ušli u povijest opet, nagrada za najboljeg igrača godine. Stvarno, stvarno vrhunska godina iza mene.
Vaš je put neobičan, rekli smo, jer iz Našica se otišli odnosno iz Akademije u Osijeku u inozemstvo. Izgradili HNL ime, postali najbolji igrač lige u Rijeci. Hajduk se nikad nije spominjao, Dinamo jest, je li vam što ste išli tim nekim drugim putem?
"Pa nije. Možda mi je bilo žao što sam tako rano otišao iz Hrvatske. Jer sam inzistirao, kažem bio sam šest godina na toj Akademiji u Osijeku, jednostavno gledao sam na svoje suigrače iz mlađih uzrasta reprezentacije, svi su igrali ili Prvu ligu ili već ulazili u seniorski nogomet. Onako, više sam išao glavom kroz zid. Danas kad pogledam opet, to me sve izgradilo, puno sam toga naučio kad sam otišao van…
Moralo je jednostavno biti tako?
"Moralo je jednostavno biti tako. Nisam se naigrao, nisam skupljao minute, ali upijao sam ovako od drugih iskusnijih igrača, o gradu, kulturi, jeziku… Jedna velika škola je bila. I sad da me pitate put, ne bih mijenjao.
Naravno, izvjesno je da ćete napraviti transfer prije ili kasnije, da će to biti vjerojatno i rekordni transfer Rijeke. Ajmo se malo vratiti u prošlost. Ako imam dobru informaciju, prošlog ljeta vi ste trebali praktički postati novi igrač Benfice. Uvjet je bio da oni ne uđu u Ligu prvaka, nego u Europsku ligu. Oni su ušli u Ligu prvaka. Kako je bilo to iščekivati, navijati protiv svog, možda budućeg kluba?
"Pa da, malo čudna situacija je bila. Bar mi je tako bilo rečeno od strane menadžera da se čeka ta utakmica, da se vidi kako završi.
Mourinho je s Fenerbahčeom ispao od Benfice, onda kasnije došao u tu istu Benficu?
"Da, rekli su da ovisi o kojoj fazi jednostavno budu, ili Liga prvaka ili Europska liga, ovisi sve o budžetu pa će po takve igrače ići. Evo, našalio sam se isto s Franjom kasnije u reprezentaciji, rekoh: morali ste baš proći dalje, mogli ste i pustiti, da se malo družimo… Ali evo, bit će kako mora, kao što je bilo i dosad.
Bit će transfer, spominju se razne lige, Njemačka, Španjolska, Italija, opet Portugal. Spominje se i Arsenal, čiji stil nogometa volite.
"Pa volim…
Kako je čuti da Arsenal želi, prati, da se uopće spominje Toni Fruk u kontekstu prelaska tamo?
"Pa Arsenal je vrh engleskog nogometa, i europskog općenito. Sigurno da mi je isto bilo na prvu ono „wooow“. Volim ih pratiti, volim ih gledati, nije baš da sam onako žestoki navijač. Više je brat taj navijač koji me malo povukao na tu stranu. Ovako volim ih stvarno pratiti i gledati, ali kad izađe vijest da te hoće Arsenal, da su zainteresirani, sigurno da ti je ono „wooow“ u glavi.
Imate li možda neku ligu gdje biste se voljeli okušati ili posebno prijeći tamo?
"Najteže mi je to pitanje kad me netko pita. Italija sad da se vraćam, opet, znam jezik, naučio sam dosta toga, sad da gledam što baš odgovara nekim mojim karakteristikama, predispozicijama…
Toni Fruk o savjetima Modrića i Perišića te misterioznoj ozljedi:
