Tomislav i Zak Piplica, slavni i osebujni otac te perspektivni sin. Jedan je trener, a drugi je talentirani veznjak Lokomotive Leipziga.
Riječ je o nekoć slavnom klubu koji nosi prestižan naslov prvog prvaka Njemačke, a trenutačno je u četvrtom rangu njemačkog klupskog nogometa. Lokomotive je osvojio tri naslova prvaka Njemačke početkom 20. stoljeća i još tri Istočne Njemačke. Godine 1987. igrao je u finalu Kupu kupova i izgubio od Van Bastenova Ajaxa.
Tomislav i Zak Piplica stupovi Lokomotive Leipziga
Kao i većina klubova iz nekadašnjeg DDR-a, upao je u financijske probleme nakon ujedinjena Njemačke i ubrzo potonuo u niže lige. Na životu su ga održali navijači koji slove kao jedni od najžešćih u Njemačkoj.
"To je bio najveći klub u Leipzigu desetljećima. Ima jako puno navijača, privrženi su mu i maksimalno odani. Gradski derbi s Chemiejem jedan je od najžešćih u ovom dijelu Njemačke. U istoj smo ligi, ove sezone je na derbiju bilo 12 tisuća ljudi, a na naše utakmice u prosjeku dolazi oko pet tisuća navijača. Bude baš sjajna atmosfera", priča nam Tomislav, koji je u veljači preuzeo ulogu glavnog trenera, a prije toga bio je trener vratara jednu godinu.
"Prije izvjesnog vremena bio sam u nekim kombinacijama da postanem trener druge momčadi RB Leipziga. To je propalo u zadnji trenutak. Znate kako je, tamo gdje ima novca svi žele doći", smije se Tomislav.
Prezime Piplica jako dobro je poznato ljubiteljima nogometa na našim prostorima. Neću pogriješiti ako kažem da je vratarska legenda HNL-a i njemačke Bundeslige. Bivši je reprezentativac Bosne i Hercegovine, a bio je i član stručnog stožera Zmajeva kada su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu pod vodstvom Safeta Sušića.
Svjetski omladinski prvak iz Čilea 1987.
Zapaženu karijeru započeo je u bugojanskoj Iskri, a zatim je prešao u Zagreb s kojim je osvojio posljednji naslov prvaka 2. jugoslavenske lige. Nakon toga branio je u Segesti i Samoboru, a najveći trag ostavio je u nekadašnjem bundesligašu Energie Cottbusu, u kojem je branio od 1998. do 2009. Tamo ima status klupske ikone. Na prostorima bivše države možda je najpoznatiji široj publici kao član momčadi koja je 1987. osvojila naslov omladinskog svjetskog prvaka u Čileu.
"To je bila jako talentirana generacija, puna sjajnih igrača. Mnogi su napravili velike karijere, a bilo bi ih i više da nije bilo nesretnog rata", kaže Tomislav i otkriva da nije u učestalom kontaktu s članovima te generacije.
"Puno je vremena prošlo, rasuli smo se po svijetu i svatko ima svoje obveze. S Prosinečkim sam se najviše viđao dok je bio izbornik Bosne i Hercegovine. Znao sam naletjeti na Zvonimira Bobana na velikim natjecanjima, čujem se katkad i sa Šukerom. Trebao mi je doći na oproštaj, ali u zadnji čas mu je nešto iskrsnulo i opravdano nije mogao doći. Za Šukera mogu reći sve najbolje, dobar je čovjek. Malo se udaljio kada je postao predsjednika HNS-a. Obveze čine svoje, sve ih ovim putem pozdravljam."
Tomislav ima dvoje djece, sina Zaka i kći Evu. Zak ima 22 godine i kažu da je talentirani veznjak. Pod očevom paskom gradi karijeri u Lokomotiveu.
"Igram na poziciji šestice i osmice. Počeo sam igrati nogomet u rodnom Cottbusu. Potom sam bio u Carl Zeiss Jeni, a dvije godine proveo sam i u omladinskoj školi RB Leipziga", priča Zak, koji ima čvrstu volju i namjeru napraviti ozbiljnu karijeru.
Povratak u Hrvatsku
"Eto, sada sam u Lokomotiveu. Imamo ambicije, ali klub financijski nije tako jak kao konkurencija na zapadu Njemačke. Četvrta njemačka liga vrlo je dobra, vjerojatno na višoj razini nego hrvatska 2. liga, no ipak bih želio igrati negdje u najvišem rangu", kaže Zak i otkriva da bi uskoro možda mogao doći u Hrvatsku.
"Ja i otac dogovorili smo se da ćemo provesti još jednu godinu u Leipzigu, a onda ćemo možda doći u HNL. Ima nekih ozbiljnih kombinacija."
Tomislav je veliko ime u ovom kraju istočne Njemačke. Bio je vratar osebujnog stila, ekscentričan, zanimljiv, atraktivan i duhovit. Njegove obrane i akrobacije dizale su publiku na noge širom Njemačke. Čuveni kolut naprijed pamtit će se dovijeka u HNL-u, a radio je urnebes i u Njemačkoj. Pamti se šou koji je napravio kada je obranio penal čuvenom Oliveru Kahnu.
Ultimativna je legenda u Cottbusu, koji nije daleko od Leipziga. Nekih 150 kilometara. Osim što je igrao u Bundesligi i tako je upoznao mnoge slavne nogometaše, nerijetko se družio i sa slavnim političarima.
"Pa, istina je, mogu reći da imam bolje kontakte u Njemačkoj nego naši političari, ha, ha, ha…"
Poznanstvo s Angelom Merkel
Priča se da ste dobri s Angelom Merkel, bivšom kancelarkom Njemačke.
"Mogu reći da se prilično dobro poznajemo. Jako voli nogomet, veliki je fan Cottbusa, dolazila je na naše utakmice i tako smo se upoznali. Divna je gospođa, bilo mi je jako ugodno s njom se družiti. Kad bi došla, svaki put bi malo popričali. Iznimno je pametna."
Ali to nije sve…
"Upoznao sam i kancelara Gerharda Schrödera. I o njemu mogu reći sve najbolje."
Hoćete li doći na utakmicu Hrvatske i Italije?
"Ne mogu, imam obveza, ali doći će Zak. Je li tako?" prebacio je lopticu na sina.
"Dolazim sa svojom ekipom bodriti Hrvatsku. Bit će sjajna atmosfera, nadam se da će Vatreni pobijediti", kaže Zak, koji nerijetko odlazi i na utakmice RB Leipziga.
"Idem ih gledati kada igraju u Ligi prvaka, tada mi ne igramo pa imam vremena. Joško Gvardiol ovdje je bio velika zvijezda. Sjajan je igrač, već sada je napravio fantastičnu karijeru. Dani Olmo također je igračina. Obojica su odlični dečki i navijači ih vole."
Nesuđeni hrvatski reprezentativac, nije se htio ošišati
Otac Tomislav nesuđeni je hrvatski reprezentativac. Bili ste pred pozivom, ali nešto se dogodilo. Tada je brujala Hrvatska o tome...
"A pričalo se da me Ćiro ne želi pozvati jer se ne želim ošišati. Ja sam u medijima kazivao da neću ošišati kosu jer to nema nikakve veze s izvedbama na terenu. Ne znam je li to istina, tko zna što je presudilo da me ne pozove. Nema smisla na to se vraćati, previše je vremena prošlo."
Kako vidite Hrvatsku na ovom Euru i izvedbe Dominika Livakovića.
"Ha, kada su velika očekivanja, onda nije lako. Hrvatska je posljednjih godina napravila velike uspjehe i sada svi očekuju da održi tu razinu. A to je jako teško", ističe i nastavlja:
"Iako kod nas misle da smo mi uvijek najbolji, ipak i drugi dobro igraju nogomet, tako da i na to treba računati. Dosad nije bilo dobro, ali Hrvatska je još u igri za prolazak dalje. I ovisi sama o sebi, to je najvažnije. Italija također nije briljirala tako da mislim da tu nema favorita. Sve je moguće. Bitno je proći dalje, a onda se ponovo dijele karte."
"Livaković ne može sve obraniti"
A Livaković? Kako vam se čini, primio je pet golova?
"Gledajte, vrataru je teško kada obrana ne igra kako treba. Livaković je jako dobar vratar, ali svaki će vratar imati problema kada obrana ne funkcionira. Nešto ćete obraniti, ali ne možete sve. Bitno je popraviti igru u obrani, a onda će i Livakoviću biti puno lakše."
Zanimljiva je Tomislavova opservacija po pitanju starosne dobi nekih hrvatskih igrača.
"Čujte, ne može se zaboraviti igrati nogomet, ali godine čine svoje. Karijere se prekidaju jer se ne može više trčati, a ne zbog znanja. Nije važno je li netko star ili mlad, već može li ili ne može", zaključio je Tomislav Pipilica.
Videointervju s Tomislavom Piplicom možete pogledate u večerašnjem Dnevniku Nove TV, kada je u razgovoru s našim Milanom Stjeljom opširnije govorio o nastupu hrvatske reprezentacije na Euru.
