Sinoć su centrom slovačke metropole odjekivale Dinamove pjesme u klasično uređenom irskom pubu, a bogme se i dobro zalomilo.
Mala skupina hrvatskih novinara popila je piva kao omanji svatovi. Pola litre točenog po cijeni od 3,2 eura, a ceh je bio blizu 400 eura. Konobar je bio nezadovoljan jer smo mu ostavili desetak eura napojnice, a kuća se nije udostojila pozvati barem jednu rundu, čak ni na naše zadirkivanje da bi možda bilo u redu da nas se sjete.
Na jednom uzorku teško je donositi generalne zaključke, ali Slovaci se u ovom slučaju nisu pokazali pretjerano široke ruke. Nije da takvih stipsa od gazda nema i u Hrvatskoj. Slovaci su sigurno osjetili na svojoj koži šišanje na našem moru, tako da na tu temu imaju što reći.
Na putu do hotela svratili smo na još jednu putnu u bar koji radi do jutra. I tu već počinje dramaturški zaplet. Za šankom omanji tip s facom koja nepogrešivo nudi zaključak da je premazan svim mastima, a iza šanka vesela konobarica. Sjeli smo za šank i zavrnuli im rundu.
"Ja sam Kristina, a vi ste sigurno Hrvati", provalila nas je u startu.
"Kristina Mandarina ili…", kao iz topa dobacio je šef parade, popularni Dudo.
Konobarica se opalila smijati iz sveg glasa.
Konobarica redovno ljetuje u Hrvatskoj
"Čula sam za nju, često ljetujem na hrvatskoj obali", kazala je Kristina, kojoj je usporedba očito imponirala.
Nakon što nas je napala s primjedbom da je na našem Jadranu sve postalo odvratno skupo, već u sljedećoj rečenici u polušali nam je zaprijetila.
"Čuli smo za vaše ultrase da su opasni. Ali nemojte se šaliti u Bratislavi, ovo je naš grad. Ja sam ultrasica Slovana, volim nogomet i idem na svaku utakmicu. Bit ću sutra na tribini i žestoko navijati", zavrnula je rukava, uzdigla istetoviranu ruku, otpila gutljaj žestice i nastavila s provokacijama.
"Krupni ste momci. Vi ste neki huligani ili što!?"
Kada smo joj objasnili da smo novinari smješteni u hotelu preko puta bara, Kristina je šeretski uzvratila.
"Ah, klasika, tu obično odsjedaju novinari i sportaši. Česti su nam gosti ruski hokejaši. Ti piju do jutra, popiju sve što imamo i onda navečer bez problema namlate naše."
Hokej i nogomet podjednako popularni u Slovačkoj
Kristina kaže da je hokej na ledu u Slovačkoj tu negdje po popularnosti s nogometom. Kada smo joj uzvratili da je to zato što desetljećima nemaju većih uspjeha u nogometa, malo je podigla nos i procijedila.
"Nije mi jasno kako Hrvatska može imati tako dobre nogometaše, a ima manje stanovnika od Slovačke. To je čudno."
Nastavili smo s podbadanjem. Eto, Dinamo ima četiri boda u Ligi prvaka i već tko zna koji put nastupa u elitnoj ligi, a Slovan tek prvi put i prve tri utakmice teško je zglajzao.
"Vi puno više trošite na nogomet. A pogledajte koliki je proračun Dinama, a koliki Slovana", nije se dala smesti i pokazala je da prati nogomet.
Malo smo je korigirali u iznosima, ali svejedno je pokazala zavidno znanje.
"Eto, nije trostruko, ali jest dvostruko, pa i više. U Slovanu niti jedan igrač nema ni blizu milijun eura plaću, a Dinamu svaki igrač ima više od pola milijuna."
Brzo se proširila priča o dolasku Delija
Kada smo je upitala je li čula za glasine da u Bratislavu dolaze ultrasi Legije i Zvezdine Delije kako bi napali Bad Blue Boyse, klimnula je glavom i nastavila.
"Priča se raširila i među našim ultrasima, ali sumnjam da je to istina. Ovo je naš grad i nećemo nikome dopustiti da radi u njemu nerede", podigla je glas i sasula u grlo još jednu ljutu.
Priča se maksimalno razvila kada je u lokal kao ofurena uletjela Kristinina kolegica, također poprilično istetovirana.
Bila je dosta uznemirena, a prije nego što je preuzela smjenu Kristina joj je iz ladice izvukla jedan normabel. Zalila ga je hitro s čašom piva, a potom je trgnula jednu ljutu.
"Radila sam cijelu večer u kockarnici u hotelu, a sada nastavljam u baru", kratko nam je rekla i duboko otpuhnula.
"Ovo je Aleksandra! Pazite što radite, ona je Srpkinja", predstavila ju je Kristina i opalila se glasno smijati.
"Tata mi je Beograđanin, a majka je Slovakinja. Živim u Bratislavi, ali često skoknem i do Beograda", ukratko nam je ispričala i zapalila cigaretu.
Aleksandra ne prati nogomet kao Kristina, ali zna da Dinamo gostuje u Bratislavi.
"Ma, nije Slovan nešto, Dinamo bi mogao pobijediti", nasmijala se i pogledala u Kristinu.
"Ma, nema šanse, Slovan će to dobiti. Zapaprit će vam vaš Hrvat Marko Tolić", uzviknula je Kristina.
Popili smo još jednu putnu i ugodno ćaskali još pola sata, a onda krenuli na počinak.
Dogovorena oklada
"Vidimo se sutra nakon utakmice. Tko izgubi, plaća piće", ponudila je okladu Kristina.
"Vidimo se, Kristina… Mandarina!" na izlazu je još jednom zagalamio Dudo i nastao je novi šou.
Luckasta konobarica skočila je s barske stolice i skinula hudicu. Fingirala je kao da će skinuti i majicu, ali tu je stala. Pukli smo svi skupa od smijeha.
Zvala je na još jednu, ali morali smo poći, otkucavali su sitni sati, a čeka nas puno posla.
"Kako god sutra prošla tekma, prva runda je naša", dobacio je Dudo na izlasku i procijedio kroz zube ozbiljno.
"Moramo to dobiti! Ako izgubimo, tko će ovoj na oči."