Kad se sve zbroji i oduzme, Dinamo je sinoć dobro prošao. Ukupno gledajući, Feyenoord je bio bliži pobjedi. To je realna konstatacija. Nizozemci su veći dio utakmice bili bolja momčad, imali su više šansi, nisu realizirali ni jedanaesterac.
Tri vijesti o kojima se priča
Dinamo je preuzeo inicijativu tek kada su gosti ostali s igračem manje, dakle u završnici utakmice. Do tada je igrao uglavnom povučeno, sramežljivo, bez agresije, s premalo rizika i namjere da zaigra ofenzivnije.
Dominik Livaković opet je spašavao. Da nije obranio penal, teško bi se Dinamo izvukao s onakvom igrom. U najmanju ruku bilo bi mu puno teže doći do remija jer bi se prije ili kasnije morao otvoriti i napasti, a onda tko zna što bi bilo.
Gvardiol na lijevom boku
Dinamov ofenzivni potencijal i nije mogao biti bogzna kakav s obzirom na to da je klasični stoper Joško Gvardiol igrao na lijevom boku. Tim potezom lijeva je strana potpuno otupljena. Jasno je da to nije njegova pozicija, da je ne može ni blizu tako kvalitetno odigrati kao na prirodnoj poziciji stopera.
Zbog zanosne Srpkinje izgubio glavu: Realova zvijezda suočena sa zatvorskom kaznom
Jedini ili barem glavni razlog zbog kojeg se Zoran Mamić odlučio za takav potez jest – gle čuda – novac. A kad je novac glavni motiv, obično pati sportski cilj, odnosno rezultat. Za mene osobno ta je logika neprihvatljiva, pa i skandalozna. To što se radi, posebno posljednjih mjeseci, postaje teško provarljivo.
Vjerujem da slično razmišljaju mnogi kojima je modra boja u srcu. Samo se neki to usuđuju javno reći i napisati, a neki baš i ne. Da, znam da je drugdje još i gore, ali sad govorimo o Dinamu. O situaciji u Hajduku "milijun" sam puta napisao što mislim. Ništa pohvalno.
Kad je novac glavni motiv...
Kako god, Dinamo je ovog ljeta prodao Gvardiola Leipzigu, ali po ugovoru dobiva bonuse za svaku odigranu utakmicu. U HNL-u 70 tisuća eura, a u Europi 100 tisuća. Barem se tako spekulira. To su lijepi iznosi, ali ipak nisu to baš tolike cifre zbog kojih bi trebala trpjeti taktika i naposljetku rezultat. Nije to novac zbog kojeg bi klub poput Dinama mora raditi takve stvari. Ili barem ne bi trebao biti.
Dinamo je imao bogato ljeto, od prodaje je ukupno zaradio više od trideset milijuna eura, da ne spominjemo prošlu i pretprošlu sezonu, kada je samo od UEFA-inih nagrada do vrha napunio blagajnu, a gdje su još prodaje igrača… No očito nije dosta. Nekima nikad nije dosta.
I kad sve to znamo, kako onda ne zaključiti da je zarada glavni pokretač svih maksimirskih priča. Gdje je u toj priči sportski cilj? Rezultat stoji tek u drugom ili možda trećem redu i strpljivo čeka da se na klupi tu i tamo pojavi neki Nenad Bjelica, koji gotovo sigurno ovo ne bi dopustio.
Bjelica to ne bi dopustio, zbog toga je i morao otići
Potez s Gvardiolom u najkraćem suštinski objašnjava razliku između Bjelice i Zorana Mamića, odnosno braće Mamić. Taj potez najbolje govori zbog čega se Zoran uopće vratio u Maksimir. Da je sportski motiv na pijedestalu, onda bi logika bila potpuno drukčija.
Uvode se nova pravila koja će jako promijeniti rukomet: Golmani će biti najsretniji
Razmišljalo bi se samo o tome kako da se pobijedi. Uostalom, pobjeda donosi pet-šest puta više novca, pa bi i na taj način u Maksimiru još više profitirali. I izravno i neizravno jer pobjede podižu i vrijednost igrača. To je Bjelica zorno pokazao. Ali ne, to je dugoročna priča, a nekome očito novac treba sad i odmah. Sportska logika ne stanuje u Maksimiru, oni forsiraju sofizam koji više veze ima s trgovinom nego sa sportom. Nažalost.
Ako Gvardiol već mora igrati zbog novca, zbog čega ga Mamić onda ne stavi na njegovu poziciju? E, onda bi moralo ispasti najnovije pojačanje, a i to očito nekome ne odgovara.
Medvjeđa usluga mladom igraču
Gvardiolu se ovakvim potezima zapravo čini medvjeđa usluga. Nije dečko ništa kriv, igrač radi što mu se kaže, igra tamo gdje ga postave. I on bi sigurno želio igrati na svojoj poziciji, ali ne može se sam postavljati gdje hoće. To je na treneru.
Mogu se u Maksimiru ljutiti koliko hoće, ali ovakvim potezima šalju prejasnu poruku što je tu primarno, a što sekundarno. I onda se nitko ne treba čuditi zašto su sve napravili da Bjelicu isprate s Maksimira.
Neki treneri drže do sebe, i toga ima, da budemo malo sarkastični, rukovode se sportskim ciljevima i ne slušaju ničije naredbe. Rezultat bi trebao biti u najvećem interesu svakog kluba, ali pitanje je je li u interesu pojedinaca u tim istim klubovima? To je ključ priče o Dinamu svih ovih godina. Ako se razumijemo o čemu govorim…
Insajderske informacije iz Dinamove i Rijekine svlačionice: Dobre vijesti uoči početka Europske lige
