Silvio Marić bio je ponajveća Dinamova zvijezda 90-ih. Iz Dinama je u velikom transferu prešao u tada vrlo jaki Newcastle. Igrao je još za veliki Porto i Panathinaikos, pa se ponovno vratio u Dinamo i okončao karijeru. Za hrvatsku reprezentaciju upisao je 19 nastupa i s Vatrenima je osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
Jedan je od najomiljenijih „enfant terriblea“ hrvatskog nogometa. Ljubimac Dinamovih navijača, i ne samo Dinamovih, voljeli su ga i suparnički zbog osebujnog, često neukrotivog karaktera, ali i dječački iskrene duše. Zanimljiv, nekonvencionalan, nadasve duhovit i uvijek spreman na šalu. Na terenu je bio žestok, ali poslovično u granicama fair-playa. Takvog ga pamtimo iz igračkih dana.
Silvio Marić na klupi Rudeša
Kopačke o klin objesio je u ranim tridesetima, prije petnaestak godina. Dugo je bio izvan profesionalnog nogometa, no prije pola godine odlučio je prihvatiti mjesto sportskog direktora Rudeša, ambicioznog zagrebačkog kluba u Supersport Prvoj NL, najvećeg favorita za ulazak u elitni rang hrvatskog nogometa. U međuvremenu je dao ostavku, pa se prije nekoliko tjedana ponovo vratio u Rudeš, ali ovaj put na poziciju glavnog trenera.
Popularni Mara dugo je izbjegavao medijske istupe, no povratkom u nogometnu arenu ponovno je na dispoziciji sedmoj sili. Spremno je pristao na poduži videointervju za gol.hr. I dalje je silno duhovit, ali ipak osjetno ozbiljniji nego kada je bio igrač, što je i logično s obzirom na to da vrijeme radi svoje, a trenerski posao je nešto posve drugo.
Za gol.hr prokomentirao je, među ostalim, i svoj angažman u Rudešu i najavio ambicije trenutačno najjačeg kluba na zapadnoj strani Zagreba.
Kako to da ste se vratili u Rudeš i preuzeli njegovu klupu nakon ostavke na mjesto sportskog direktora prije nekoliko mjeseci…
„Prije svega na nagovor moga velikog prijatelja Stipe Čondrića, predsjednika Rudeša i najodgovornije osobe u klubu. Zamolio me da preuzmem taj sportski segment i da svi zajedno pokušamo napraviti iskorak, a to je povratak Rudeša u elitnu hrvatsku ligu. Nisam dugo razmišljao, obojica dijelimo istu viziju i volimo taj klub, tako da ćemo ove sezone probati zajedno ostvariti postavljeni cilj“, kazao je Marić.
"Kad sam vidio tko je sve trener..."
Je li to znak da se mislite baviti trenerskim poslom i u budućnosti?
„Ja bih volio biti trener. Nisam nikada o tome razmišljao, htio bih vidjeti mogu li ili ne mogu to. Neki ljudi jesu za to, drugi nisu. Ali kada samo vidjeli neke trener, onda smo pomislili: pa daj da probam i ja“, kazao je Mara i slatko se nasmijao.
„Naravno da je presudno to što sam se bavio nogometom, što vidio način rada na svjetskom nivou tako da mislim da bih mogao prenijeti stečeno znanje mladim igračima, koji su s naših prostora jako talentirani. U tom smjeru sam mislio: ajde da vidim jesam li za to ili nisam.“
Prije nekoliko dana bili smo na treningu Rudeša na terenu NK Špansko, s kojim imate dobru klupsku suradnju. Zamijetili smo da ste prilično tihi, ne pričate puno, pažljivo promatrate i snimate…
"Već sam promukao"
„Danas sam već galamio, već sam promukao, ha, ha, ha…“, našalio se Mara i nastavio:
„Čeka nas jedan težak rad, oni nisu navikli na jedan ozbiljan rad koji ih čeka. Ja sam tu da ih pripremim, uigram i pokažem neke osnove nogometa, otkrijem tajne koje ih čekaju u budućnosti jer oni bi svi htjeli igrati na vrhunskom nivou, a za to treba puno rada.“
Kakav je način trenerskog rada vama više bio odgovarao dok ste bili igrač? Je li vam više odgovaralo mirniji pristup ili galama?
„Meni je bilo tako svejedno. Disciplina je najbitnija, to je ono što sam shvatio. Kad si igrač, možeš imati svoje mušice…“, kazao je Mara, a mi smo upali s digresijom.
Vi ste bili maksimalno ozbiljni, je li tako?
"Sada znam koliko je to bitno"
„Da, da, ja sam bio pravi profesionalac, ha, ha, ha…“, našalio se i nastavio u ozbiljnije tonu.
„Sada znam koliko su bitne neke stvari koje su mi govorili treneri. Pogotovo iz segmenta vođenja ekipe, pogotovo kada si sportski direktor ili trener, kada si odgovoran za rezultat, kada slažeš ekipu i vodiš kadrovsku politiku, tražiš karakterne igrače… To je totalno drukčije nego kada si igrač. To su dvije velike razlike.“
Vi imate puno iskustvo što se toga tiče, jako dobro znate koliko se može više napraviti ako se igrač totalno posveti nogometu…
„Kako Ćiro kaže, ja si utvaram da u psihološkom smislu mogu procijeniti kakav je igrač karakter. Po tome ga mogu ocijeniti i prići mu na odgovarajući način da bi izvukao iz njega maksimum. Naravno da su igrači različiti, da nije isto sa svakim. Mislim da ima taj jedan pristup, iako nisam pedagog, da im mogu pomoći i naučiti ih neke stvari.“
"Gullit mi je bio idol, a onda me je doveo u Newcastle"
Iskustvo igranja na visokoj razni je tu neprocjenjivo. Igrali ste u Dinamu koji je krajem 90-ih imao doista sjajnu momčad i osvajao je bodove u Ligi prvaka, a potom ste prešli u tada moćni Newcastle. Naravno, bili ste i hrvatski reprezentativac te ste igrali sa svjetskim igračima i vodili su vas veliki treneri.
„Imamo sam tu priliku da sam radio s vrhunskim trenerima; od Barića, Ćire Blažević, Bobbyja Robsona i Malesanija do Cice Kranjčara, Zajeca i Vlaka. Naravno i Ruuda Gullita, koji me doveo u Newcastle. Kad su čuo viziju, smrzao sam se. Mi kao djeca sanjali smo da budemo kao on, imali smo postere njega, Van Bastena i Rijkaarda. To su bili naši idoli. To je bio trio kao danas Messi, Mbappe i Neymar. Taj Milan 80-ih je bio kult. Imao sam priliku sprijateljit se i razgovarat se jednom takvom veličinom kao što je Gullit. Od njega sam isto jako puno naučio.“
Rudeš je i prije početka sezone SuperSport Prve NL bio glavni favorit za ulazak u elitni rang. U prošlom kolu na gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca Rudeš je izgubio, no dogodila se jedna administrativna pogreška domaćina koja bi Rudeša mogla donijeti tri boda. Što se dogodilo?
"Trener i rukovodstvo Hrvatskog dragovoljca napravili su veliku pogrešku"
„Dogodila se nelagodna situacija. Mi samo napadali cijelu utakmicu, oni su dobili crveni karton, imali smo puno šansi i kazneni udarac. Nismo uspjeli zabiti, a dečki iz Dragovoljca odlično su se borili i na kraju su oni iz jedanaesterca pobijedili 1:0. Sasvim zasluženo. Ja sam im čestitao, znam koliko su se borili i koliko je to teško. Međutim, dogodila se jedna administrativna pogreška. Naime, treneri i ljudi iz rukovodstva Dragovoljca ubacili su u igru kao zamjenu igrača starijeg od 21 godine, a pravilo je HNS-a da trojica igrača ispod 21 godine moraju započeti i završiti prvo poluvrijeme. To je po meni jedna velika pogreška njihove administracije", kaže Marić i nastavlja:
"Digla se velika buka zbog toga. Meni je jasno da će oni sad teško objasniti igračima da su utakmicu izgubili zato jer su oni krivi. I sad, normalno, traže pogrešku u nekome drugome, pa sad ide 'nemojte se žaliti…' Ali ne ovisi to o nama, tu je pravna služba, utakmica je bila televiziji, svi su vidjeli. Savez to mora sankcionirati jer bi to svi dalje koristili. Isto mora biti i nama ako ste to dogodi. Pravila su rigorozna, a HNS je ozbiljan savez. Nismo mi grobari njihova kluba, mi smo svi sportaši i zadnje je što ja želim pobijediti neku utakmicu koju nisam zaslužio. Međutim, pravila su tu da se poštuju.“
Dakle, vjerujete da će utakmica biti registrirana 3:0 za Rudeš.
„Ma, da, to jednostavno tako mora biti, i to je to.“
"Rudeš je glavni favorit za ulazak u elitni rang"
S ta tri boda Rudeš bi se vratio na čelo ljestvice, ali i bez njih ostao bi glavni favorit za prvo mjesto. Mislite li da je to realno?
„Mislim da je to realno. Imamo dobru momčad, klub je posložen, financijski smo OK… Liga je dosta izjednačena, ne kažem da će biti lako. Prošle smo sezone bili drugi u jednoj velikoj borbi s Varaždinom, koji je zasluženo trijumfirao. I ove sezone netko može iskočiti jer su ekipe podjednake. Vidim da se u gostima teško osvajaju bodove. Vani se gubi, doma se pobjeđuje. Rijetko koja momčad u stanju je povezati dvije-tri pobjede. Mislim da će do kraja biti neizvjesna borba.“
Rudeš je prošle sezone bio dosta loš na gostovanjima, po time negdje iznad sredine ljestvice, a kod kuće je skupio najviše bodova. Pretpostavljam da je vaš zadatak popraviti igru na gostovanjima. U čemu je problem? Mentalni?
„Da, to je problem. Igrači imaju taj mentalni problema da ne vjeruju da mogu pobijediti. Za pobjedu u gostima u drugom rangu treba dosta hrabrosti i odlučnosti. Treba i dosta iskusnih igrača koji znaju privesti kraju pozitivan rezultat. Mi imamo mladu ekipu, i prošle sezone je bila takva, dosta neiskusna, ali postoji i fascinantan podatak da kod kuće nismo izgubili 17 kola. Međutim, treba taj jedan dodatak, ako misliš na kraju biti prvi, moraš pobjeđivati i u gostima. To su jako teške utakmice, ima dosta teških gostovanja. Čak ni remi vani nije loš, ako se kod kuće pobjeđuje. Tako se skupljaju bodovi.“
"Već u zimu složit ćemo kostur momčadi za elitnu ligu"
Tko će biti najveći konkurent za prvo mjesto? Vidimo da je Cibalia dosta dobro krenula…
„Svakako Cibalia, oni su bivši prvoligaš. Tu su i Croatia Zmijavci, Dugopolje, Vukovar, Jarun… Vidjet ćemo, ima dobrih ekipa. Tek je krenulo, treba malo pričekati. Znamo da je Orijent prošle sezone bio prvi u jesenskom dijelu, a onda je zamalo ispao. Stvari se brzo mogu okrenuti jer je liga izjednačena. Klubovi se pojačavaju tijekom sezone. Svi igrači koji su kvalitetni, a nisu našli angažman u elitnoj ligi, dolaze u našu ligu, ambicioznije klubove. Često su nespremni, a imaju kvalitetu, pa dok se vrate u formu, dok se momčad složi… Momčad se faktički slaže do zimske stanke. Taj drugi dio sezone je jako bitan jer se ekipe do tada poslože i prođu zajedničke pripreme. Tu se onda vidi rad, kohezija i kvaliteta momčadi. Sve skupa će izbaciti dvije-tri ekipe koje će se boriti za prvo mjesto.“
Dakle, Rudeš se i dalje misli pojačavati, i to ozbiljnije.
„Da, sad ćemo vidjeti koga ćemo sve dovesti. Rudeš se mora pojačati jer ima ambiciju ulaska u elitni rang. Velika je razlika između igrača elitne i naše lige. To se najbolje vidjelo na primjeru Dragovoljca, koji je bio prvi u drugoj ligi i onda je napravio pogrešku jer je u elitnu ligu pokušao igrati sa sličnom momčadi. To je bila svojevrsna nagrada tim igračima, razumijem to, ali to je bila velika pogreška. Jednostavno je prevelika razlika u kvaliteti. Ako se ne pojačaš adekvatno, možeš ispasti nakon 10-15 kola. Zaostaneš i onda je kasno dovoditi pojačanja.“
"Stvaramo jaku ekipu"
Znači plan je Rudeša da do proljeća sklopi momčad koja bi mogla ravnopravno igrati u elitnoj ligi, uz možda još pokoje pojačanje.
„Tako je. Mi moramo u zimu stvoriti prvoligaški kostur. Moramo dovesti nove igrače i uz ove koje imamo stvoriti jaku ekipu. Na to će u ljeto biti samo nadogradnja, naravno, ako se uspijemo plasirati.“
U tom slučaju Rudeš će biti apsolutni favorit. Jer ako je i trenutačna momčad favorit za prvo mjesto, kakve će tek procjene biti na proljeće.
„Naravno, mi radimo sve u tom smjeru. Ne kažem da će biti lagano. Nikad ne znaš tko može složiti dobru ekipu. Ali mi imamo svoj način rada, imamo cilj od kojeg ne odustajemo. Svi u klubu dijelimo istu viziju, živimo za taj cilj.“
Financijska struktura bit će jako važna u borbi za prvo mjesto jer vidimo da mnogi klubovi imaju ekonomskih problema i pitanje koliko tko može izdržati u toj utrci.
"Financijska konstrukcija najbitnija"
„Slažem se, to je možda i najbitnija stvar. Budžeti drugoligaških klubova nisu veliki. Tko ima 6-7 milijuna kuna po sezoni, to je već ozbiljna cifra. A u elitnoj ligi vam treba od 15 – 20 milijuna kuna, uz dobro kadroviranje i dosta sreće.“
S tim što ovaj put novog člana SuperSport HNL-a na stolu čeka 10 milijuna kuna od novih televizijskih prava i UEFA-ine nagrade za Dinamov plasman u Ligu prvaka. To je izazovna mrkva i jako dobar poticaj da se zapne, zar ne?
„Apsolutno. Treba čestitati Savezu što je uspio osigurati takva televizijska prava. To je velika injekcija za svaki klub koji ulazi u elitni rang. S tih 10 milijuna bit će puno lakše poslovati. Osim toga, kada se uđe u elitni rang, igrači više vrijede, lakše ih je prodati, a svi hrvatski klubovi mahom žive od prodaje igrača. Elitna liga je odličan izlog jer puno više se prati elitna liga. Rudeš je još uvijek kvartovski klub, to je realnost. Infrastruktura je problem", kaže Marić i daje nasluti da se u Rudešu po tom pitanju ozbiljno razmišlja.
"Čelnici Rudeša razmišljaju o izgradnji stadiona"
Mi bismo voljeli igrati na Rudešovu stadionu, ali nedostaju nam neki uvjeti. Ima tu dosta toga, tako da bismo mi za početak trebali igrati u Kranjčevićevoj. To je problem jer to nije naš domaći teren. U toj konkurenciji, kada se borite za ostanak, vi morate imati domaćinski stadion; da je pun navijača, da vas se bodri, da je euforija, da je teren dimenzija koji nama odgovara, da smo navikli na njemu igrati…“
Je li to najava nekog projekta izgradnje stadiona? Je li to realno, razmišljaju li o tome čelnici?
„Da, razmišljaju konstantno. Problematične su okolne parcele. Imamo tamo i naše ragbijaše koje bi morali prebaciti, a oni žele ostati. Znači to je stvar dogovora. Dosta je tu problema, ali naravno da je san da Rudeš ima svoj stadion. Ne mora biti velik, ali da je to lijepo, da se uživa na tom stadion“, znakovito je zaključio Marić.
